Biskup Palić s vjeroučiteljima Hvarske biskupije

Na početku nove školske i vjeronaučne 2018./2019. godine, u organizaciji Katehetskoga ureda Hvarske biskupije u utorak 4. rujna upriličen je susret hvarskoga biskupa mons. dr. Petra Palića s vjeroučiteljima koji djeluju na području mjesne Crkve. Bio je to prvi susret novoga hvarskog biskupa s vjeroučiteljima te trootočke biskupije, a upriličen je u prostorima Biskupskoga ordinarijata. Pozdravljajući pristigle vjeroučitelje sa sva tri otoka, predstojnik Katehetskoga ureda don Mili Plenković izrazio je radost zbog njihova okupljanja u Hvaru. Istaknuo je da je inicijativa za susretom s novim biskupom potaknuta od samih vjeroučitelja.

Biskup Palić pozdravio je vjeroučitelje i izrazio zadovoljstvo što im na početku nove školske i vjeronaučne godine može uputiti svoju poruku te ih ohrabriti u njihovu pozivu i poslanju. Ustvrdio je da je vjeroučitelj pozvan biti svjedokom vjere i svjedokom nade Crkve. Podsjetio je pritom da je Drugi vatikanski sabor mlade nazvao nadom Crkve, a papa Ivan Pavao II. budučnošću svijeta i nade Crkve. Pojasnio je kako se sa stanjem vjeroučitelja u dijecezi upoznao pripremajući se za ovogodišnji pohod “ad limina” Svetom Ocu u Rimu, kada će podnijeti cjeloviti izvještaj Papi o stanju u dijecezi. Napomenuo je kako je posljednji “ad limina” održan još 2006. godine.

Osvrnuvši se na stanje školskoga vjeronauka i župne kateheze, ukazao je na problematiku njihova suodnosa te sudjelovanje vjeroučitelja laika u župnoj katehezi. Ustvrdio je kako po tom pitanju ostaje još dovoljno prostora za rad, organizaciju i osmišljavanje odnosa između školskoga vjeronauka i župne kateheze. Naglasio je važnost duhovne izgradnje vjeroučitelja koja bi trebala biti njihova trajna formacija. Govoreći o zadaći školskoga vjeronauka, osvrnuo se na promjene koje zahvaćaju cijeli odgojno-obrazovni sustav. Te su promjene izazov ne samo za odgojno-obrazovni sustav, nego i za vjeroučitelje koji su uključeni u taj sustav, primijetio je.

“Svjedoci smo da vjera postaje sve slabija, unatoč visokomu postotku izjašnjavanja. To izjašnjavanje, odnosno katolički identitet nije proporcionalan sa življenjem vjerničkoga života. Unatoč visokomu broju upisanih učenika na školski vjeronauk taj identitet nije proporcionalan s onim što vjera u sebi znači. Vjera je osobni izričaj koji se oblikuje u zajedništvu. No, postoji sve veća tendencija da vjera ulazi u kontekst individualizacije. Ljudi sami sebi kroje svoju vjeru, biraju što im u određenom životnom kontekstu najviše odgovara i koristi. Vjera tako više nije cjelokupnost vrijednosti, običaja i propisa za zajednicu”, istaknuo je, između ostaloga, hvarski biskup. Ustvrdio je kako se današnji vjeronauk nalazi u jednom multikonfesionalnom i multireligijskom kontekstu. Ta činjenica, dodao je, zahtijeva od teologije, teologa, a time onda i od vjeroučitelja, spremnost i sposobnost na dijalog. Školski vjeronauk može pružiti znanje o vjeri. On može učenicima prenijeti neke informacije. Ali svima nam treba biti jasno da školski vjeronauk nužno treba župnu zajednicu u kojoj se očituje autentični kršćanski život na koji treba uputiti učenika. Školskim vjeronaukom nećemo moći kod svih učenika, osobito onih udaljenijih od Crkve, stvoriti angažirane vjernike. S druge strane, ne smijemo zaboraviti da je uz tu našu prisutnost u školi potrebno tražiti angažman obitelji i župne zajednice, naglasio je mons. Palić.

Upozorio je na opasnost pedagoškoga pesimizma u koji mogu, kako je rekao, upasti svi pedagoški radnici, pa i vjeroučitelji. “Bez obzira na početno oduševljenje kojim smo ušli u škole, bez obzira na bogato iskustvo koje imamo iza sebe, na snagu milosti Božje i suradnju Duha Božjega, nekada vjeroučitelji kao da zaboravljaju da je odgojni proces i zahvaćanje evanđeljem pojedinih osoba ili određene zajednice dug posao i proces koji traži veliku strpljivost. Ne postoje magične formule kojima bi se moglo izmjeriti konkretno koliko je tko zahvaćen evanđeljem ili našom porukom koju želimo prenijeti. Logika evanđelja u sebi uključuje čekanje da taj plod sazrije”, rekao je biskup, ukazavši na Isusovu prispodobu o sijaču i sjemenu koje pada na različito tlo i donosi plodove. “Vjeroučitelj je pozvan prenijeti djeci i mladima najprije biblijsku sliku Boga i svijeta te kako prihvatiti stvarnost u svjetlu Božje poruke. Vjeroučitelj je nadalje pozvan prenijeti učenicima i evanđeoske kreposti, a jedna od njih je i čekanje pravoga trenutka. To čekanje ne znači odugovlačenje ili nespremnost na odluku. Ono znači da je čovjek spreman, strpljiv kao što je Bog s nama strpljiv i čeka naše obraćenje. Zato taj naš proces prenošenja znanja treba biti obilježen krepošću strpljivosti koja se očituje i u našem čekanju plodova”, istaknuo je.

Govoreći o dimenzijama kojima bi vjeronauk mogao dati svoj doprinos školskom sustavu, biskup je na prvom mjestu istaknuo afirmaciju vrijednosti. Škole ne mogu dati svemu svoj smisao. Škola ne uči smislu života, ali zapravo vjeronauk kao dio toga sustava treba ponuditi odgovor na to pitanje smisla. Današnja djeca i mladi kojima smo poslani zahtijevaju razložni odgovor i svjedočki odgovor. Pozvani smo posredovati ljubav djeci i mladima ljubav prema istini. Pomoći im da dođu do istine te ih potaknuti na traganje za istinom i na kritičko prosuđivanje stvarnosti, rekao je. Naglasio je nadalje kako su vjeronauk i vjeroučitelj pozvani pružiti ispravnu i cjelovitu sliku Boga i čovjeka. Suvremena religiozna pedagogija i katehetika zastupaju tezu da je najvažnije pitanje danas kakva se slika o Bogu i čovjeku prenosi u religioznom odgoju i obrazovanju. Pozvani smo pomoći čovjeku da drži otvoren pogled prema Bogu, poručio je. Kao važnu dimenziju vjeronauka u hrvatskim školama istaknuo je i dimenziju druguga. Upozorio je da je današnje vrijeme obilježeno individualizmom i pogledima na drugoga kao na konkurenta. U kršćanskoj vjeri ta misao o drugome ima jednu drugu dimenziju. Taj drugi nam u Isusu Kristu pokazuje kako biti otvoren prema Bogu, kako čovjek mora izaći iz sebe da bi zapravo došao k sebi. Vjeronauk je pozvan pomoći da se otvorimo prema drugima, da iziđemo iz individualizma te se okrenemo altruizmu, istaknuo je biskup trootočke biskupije.

Na kraju je uputio vjeroučitelje na važnost dijaloga, pojasnivši kako živimo u društvu s različitim vrijednosnim sustavima. Osim našega sustava vrijednosti postoje i drugi vrijednosni sustavi. Svjedoci smo različitosti vrednota. U takvom načinu života traži se usuglašavanje različitih sustava i vrednota u zajedničkom oblikovanju društva. Preduvjet toga oblikovanja je dijalog. On ne znači odstupanje od svojega, nijekanje svojega. On znači spremnost, znanje o svome i dobra upućenost u svoje kako bismo zajedničkim vrednotama s drugima izgrađivali društvo u kojemu živimo, primijetio je hvarski biskup. Vjeroučitelje je potaknuo da mladima budu trajna pratnja na putu.

JADRAN BAŠIĆ