Oj, pastiri, čudo novo niste nigdar vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
koji s neba siđe radi puka svog.
Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka:
S neba siđe dolje radi grešnika,
rodi se u štali radi čovjeka.
Draga braćo i sestre u Kristu!
Ova božićna pjesma, kao i većina pjesama koje pripadaju tom liturgijskom vremenu, veliča ljubav Božju koja nam se očitovala u otajstvu Božića. Doista, Božić je najkonkretniji i najuzvišeniji izraz Božje ljubavi. „Ta on ni svojega Sina nije poštedio“, reče sv. Pavao, „nego ga je za sve nas predao!“ (Rim 8, 32) Bog se zauzeo za čovjeka, stao na našu stranu, u našu obranu. I s pravom se sv. Pavao pita: Tko bi nas onda mogao optužiti i zbog čega, tko bi nas mogao ili što bi nas moglo rastaviti od ljubavi Božje? (Rim 8, 33-35)
I s uvjerenjem odgovara: „Ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (Rim 8,38-39). Istina, braćo i sestre, nitko i ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje, jer ljubav Božja je apsolutna, potpuna i trajna. Ona je izraz njegove najveće moći. Jednom očitovana i darovana ostaje za svagda.
Kad je u pitanju ljubav, svjesni smo, braćo i sestre, da inicijativa pripada isključivo Bogu, našemu nebeskom Ocu. Bog je prvi ljubio čovjeka da bi čovjek mogao ljubiti Boga. Ali ne samo Boga nego i čovjeka, svakog čovjeka bez razlike. Ove dvije zapovijedi ljubavi, prema Bogu i prema čovjeku, Isus drži jednakima. One su sudbinski povezane. Ne može biti jedne bez druge niti jedna može opstati bez druge.
Uvijek je bila velika obmana misliti da možemo ljubiti Boga, a ne ljubiti bližnjega. Proroci nas podsjećaju da to apsolutno nije moguće. Bog nije podnosio pobožnost koja mu se iskazivala, a koja bi potom zatvarala oči pred najpotrebnijima; nije dopustio da ga se ljubi i ujedno ide putem nepravde i bezakonja. Zapravo, naša ljubav prema čovjeku plod je Božje ljubavi, one ljubavi kojom smo ljubljeni. Ako mu se u potpunosti predamo i dopustimo da nas ljubi, i sami ćemo biti sposobni odgovoriti na njegovu ljubav ljubeći svoje bližnje kao što je on ljubio nas (usp. Iv 13,34).
U svojoj homiliji na misi u povodu prve sjednice 16. Redovite opće skupštine Biskupske sinode u bazilici svetog Petra u nedjelju 29. listopada 2023., papa Franjo upozorio je sve nazočne kako je na kraju dosadašnjega zajedničkog hoda – sinodalnog hoda potrebno još jednom podsjetiti na „načelo i temelj od kojega sve počinje uvijek iznova: ljubiti Boga cijelim svojim žićem i ljubiti bližnjega kao sebe samoga“. To je srž svega, naglasio je Papa. A da bismo tu istinu, taj „polet ljubavi“ pretočili u djelo, Papa predlaže „dva glagola, dva pokreta, srca: klanjati se i služiti“.
Božić u svojoj biti i jest svetkovina ljubavi koja poziva na klanjanje i potiče na služenje. Taj su poziv u Svetoj božićnoj noći čuli i na nj na savršen način odgovorili anđeli i pastiri, i na poseban način tri kralja. Pokloniti se i izručiti darove: zlato, tamjan i smirnu, koji su simbol kraljevskog dostojanstva i moći, uključuje poklon sebe samoga sa svim onim što čovjek jest i što mu pripada. Pokloniti se znači odreći se sebe i staviti se na raspolaganje Bogu. A odreći se sebe, poučava nas papa Franjo, znači odreći se „svjetovnih idolopoklonstava koja često izlaze iz osobne taštine, kao što su žudnja za uspjehom, samopotvrđivanje pod svaku cijenu, pohlepa za novcem i zamamnost karijerizma“. Isto tako Papa upozorava na „idolopoklonstvo prerušeno u duhovnost“ u kojoj dolaze do izražaja naše religiozne ideje, naša pastoralna umješnost, te upozorava na opasnost „da sebe stavimo u središte umjesto njega“, i poziva: „Vratimo se klanjanju. Neka ono bude središnja os“ svih udova Crkve.
Papa na poseban način poziva pastire Crkve i Bogu posvećene osobe da svaki dan izdvoje određeno vrijeme za druženje s Isusom pred svetohraništem. Isto tako potiče da se klanjanje pred Presvetim prakticira u svakoj biskupiji, u svakoj župi i u svakoj vjerničkoj zajednici. To je zapravo jedini pravi put kako se osloboditi sebe i prepustiti se Isusu. Samo zagledani u njega i posluhom otvoreni njegovoj Riječi pročistit ćemo se, preobraziti i biti zahvaćeni vatrom njegove ljubavi koja nas čini sposobnima napraviti iskorak prema bližnjima i služiti im jer i Krist nije došao da bude služen, neko da služi (usp. Mk 10,45). A to je zapravo temeljni razlog njegova utjelovljenja i rođenja. To je najdublji smisao Božića, jer svi smo mi udovi mističnog Tijela Kristova – Crkve, a Krist je glava koja čini sve u svima. Pozvani smo biti aktivni sudionici te milosne cirkulacije, biti sposobni primati i u isto vrijeme darivati, biti ljubljeni i ljubiti ili, kako divno reče papa Franjo: klanjati se i služiti. Na taj način, braćo i sestre, Božić postaje naše svakodnevlje, stvarnost našeg života i naših odnosa, a ljubav Božja znak prepoznavanja.
S ovim mislima, braćo i sestre, svima od srca želim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2024. godinu.
✠ Ranko Vidović
hvarski biskup