MONS. PETAR PALIĆ

Rođen je u Prištini, 3. srpnja 1972., u obitelji janjevačkih Hrvata. Nakon osnovne škole pohađao je Klasičnu gimnaziju u Skoplju i Subotici, te Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu.

Za svećenika Dubrovačke biskupije zaređen je 1. lipnja 1996. godine. U listopadu 2005. godine upisao je poslijediplomski studij teologije na Teološkom fakultetu Karl-Franzens Sveučilišta u Grazu, a istodobno mu je mons. Egon Kapellari, biskup biskupije Graz-Seckau, povjerio upravu župe Dobl, kojom je upravljao do rujna 2008. Na tom je Sveučilištu postigao doktorat iz teologije 2009. godine s temom: Für eine Kultur des Lebens. Das Engagement der Kirche für eine Kultur des Lebens in Kroatien auf dem Hintergrund der Enzyklika Evangelium vitae in den Jahren 1995-2005 (Za kulturu života. Zauzimanje Crkve u Hrvatskoj za kulturu života na temelju enciklike Evanđelje života od 1995-2005).

U biskupiji je obnašao službu predstojnika Katehetskog ureda, osobnog tajnika dubrovačkog biskupa, ravnatelja Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika. Od 2011. do 2017. obnašao je službu generalnog vikara Dubrovačke biskupije. Godine 2003. bio je predsjednik Središnjeg odbora za pripremu posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku te predsjednik Organizacijskog odbora Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku 2014. Bio je i član Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju. U siječnju 2017. izabran je za generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije.

Papa Franjo imenovao ga je hvarskim biskupom, 9. ožujka 2018. Zaređen je za biskupa 30. travnja 2018. u hvarskoj katedrali, te ujedno preuzeo upravljanje biskupijom. Glavni zareditelj bio je Želimir Puljić, zadarski nadbiskup, a suzareditelji Slobodan Štambuk, hvarski biskup u miru, i Mate Uzinić, dubrovački biskup.

GRB

Čovjek današnjice koristi simbole kako bi izrazio neku svoju misao, osjećaj ili jednostavno kako bi se predstavio drugima s kojima dolazi u komunikaciju.

Biskup, episcopus (nadglednik), nije samo onaj koji nadgleda svoje stado, već i onaj koji nad njim bdije i čuva ga. Tako i biskupov grb prati biskupovo djelovanje kroz tijek vremena i uvijek ga iznova podsjeća na Onoga kome je povjerovao (usp. 1 Tim 1,12) i koji ga je poslao biti ribarom ljudi (usp. Lk 5, 10-11).

Polazeći od ornamenata koji se nalaze oko štita, prvi element koji se primjećuje je zeleni šešir sa dvanaest zeleno-zlatnih čvorića – simbol koji se za biskupske grbove koristi još od 15. stoljeća. Tako se po boji (zelenoj šešira i zeleno-zlatnoj špagici i čvorićima), broju čvorića (dvanaest) i zlatnom križu (s jednom poprečnom gredom) čita kako je nositelj grba biskup.

Ispod štita nalazi se biskupovo geslo Na tvoju riječ (Lk 5,5) koje je ispisano u istom obliku kako se nalazi i na grbu pape Franje, kako bi se istaknulo jedinstvo s papom i Svetom Stolicom. Time se ujedno ističe i da ispovijedamo da je Crkva jedna, sveta, katolička i apostolska i kao takva ista u ispovijesti vjere u Isusa Krista, Sina Boga živoga.

Štit je podijeljen na tri dijela crvenom, bijelom i plavom bojom u kojima se prvotno prepoznaje hrvatske nacionalne boje. Također, prva dva polja (crveno-srebrno) boje su grada Dubrovnika u kojem je biskup do sada vršio svoje svećeničko poslanje, a plava boja simbol je Jadranskoga mora.

Prvo, crveno, polje simbol je ljubavi – kako prema Domovini tako i prema mjestu porijekla biskupa – Janjevu, najstarije hrvatske dijaspore na Kosovu.

Život vjernika u toj najstarijoj hrvatskoj dijaspori na Kosovu, koji je u mnogome obilježio i biskupov život, počiva na svojevrsnom tropletu:

– tradiciji življenja vjere mnogih očeva i majki, koju su se hranili i jačali u slavljenju svetih Otajstava: slušajući Riječ Božju i blagujući kruh života u zajednici s braćom za stolom s Raspetim i Uskrslim Gospodinom;

– življenju bračne i obiteljske duhovnosti u kućnoj crkvi, koja pomaže vjernicima posvetiti se molitvom i vlastitim radom i učiniti život u ovome svijetu vrijednim i podnošljivim;

– na pouzdanju da vjera u Božju providnost u konačnici određuje i vodi naš život.

Najstariji do sada poznati spomen Janjeva potječe iz 1303., a zabilježen je u pismu pape Benedikta XI. barskom biskupu Marinu. Janjevo je poznato i po drugom najstarijem zvonu Crkve u Hrvata, a izliveno je 1368. Na njemu se nalazi i natpis: + ○ Mihael ○ et ○ Nicolavs Mercept ○ M ○ III ○ LXVIII.

U drugom, srebrnom polju nalazi se simbol Svetoga pisma – knjiga, ispod kojeg se nalaze dva mača – simbola mučeništva svetoga Stjepana I., pape i sv. Vlaha, biskupa. Dva su to mučenika (i zaštitnika Hvarske i Dubrovačke biskupije) koji su umrli mučeničkom smrću odsijecanjem glave zbog navještaja Božje riječi. Mučenik, kao svjedok, ujedno je i pobjednik – zato se i Sveto pismo nalazi iznad mačeva. Stranice knjige obojane su istom bojom kao i geslo što znači da smo se za Gospodina i Njegovu riječ pozvani boriti sve do smrti i da smo pozvani biti hrabri svjedoci za Gospodina sve do kraja zemlje (Dj 1, 8).

Iako je tmina nešto što u čovjeku uvijek iznova budi strah, u trećem, plavom polju prikaz je cjelonoćnog ribolova (usp. Lk 5, 1-11) u kojem su se učenici trudili nešto uloviti, ali u tome nisu uspjeli. No, nakon što je Gospodin ušao u Petrovu lađu (Kristov monogram na jedru, grčka slova hi (X) i ro (P) – Hristos – Krist – Pomazanik) i nakon Petrove spremnosti da na Gospodinovu riječ ponovno baci mrežu, uhvatiše veoma mnoga riba, mreže im se gotovo razdirale. Na Petrovo priznanje grješnosti nadovezuje se Gospodinovo poslanje i poziv Petru: Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude! Budući da je tim istim riječima obuhvaćen i čitav biskupov život (kako prošli, sadašnji i budući), bačena mreža postaje i dio samoga štita, ali i pastoralnog poslanja na tri otoka (Hvar, Brač i Vis) koji su prikazani sa tri šesterokrake zvjezdice. Osim što su one u ovom polju posložene kao i geografski gore navedeni otoci, zvjezdice također označavaju i apostolsko (biskupsko) nasljeđe, jer se te iste zvjezdice nalaze i u grbovima biskupovih prethodnika: mons. Slobodna Štambuka i mons. Celestina Bezmalinovića. Također, zvjezdica koja se nalazi u centru ovoga polja simbol je i Presvete Bogorodice koju štujemo i pod imenom Zvijezda mora – Stella Maris, budući da je biskup u pozdravnom govoru istaknuo kako svoje služenje, uz sv. Nikolu biskupa, sv. Vlaha, sv. Stjepana, pape, sv. Prošpera, sv. Jurja i svih svetih Božjih ugodnika, povjerava i zagovoru i pomoći bl. Djevice Marije, čiji je zagovor kao dijete molio pred likom Gospe Letničke.

 

Grb je izradio vlč. Tomislav Hačko, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu.