Draga braćo i sestre!
Kao kršćani svjesni smo važnosti nedjelje, dana Gospodnjega. Za Crkvu je poštivanje nedjelje znak vjernosti Božjim zapovijedima, dan molitve, dan obiteljskog i župnog zajedništva, dan počinka od svakodnevnih briga i napora.
Za svaku župnu zajednicu nedjelja je na poseban način dan kad se ta zajednica okuplja na slavlje euharistije, kada je Uskrsnuli Gospodin prisutan u našoj sredini i kad nam kao nekad svojim učenicima otvara Pisma i lomi kruh. Stoga su vjernici dužni zajedno sudjelovati na nedjeljnoj svetoj misi.
Zadnjih smo godina u našoj Hvarskoj biskupiji suočeni s mnogim izazovima, koji nas sile na nova promišljanja i nove promjene u pastoralu naših župnih zajednica, pa tako i na slavljenje nedjeljnih misa. Sve manji broj raspoloživih svećenika, nemogućnost obavljanja službe zbog starosti i lošeg zdravstvenog stanja, veliki broj nedjeljnih misa i sve manji broj vjernika u pojedinim našim župama zahtijevaju da u životu župnih zajednica dođe do određenih promjena. U našoj biskupiji koja ima 46 župa trenutno djeluje 16 dijecezanskih, dakle svećenika Hvarske biskupije i 7 redovničkih svećenika kojima je povjerena briga za neke naše župe. Od 16 dijecezanskih svećenika u pastoralu, 4 svećenika je navršilo 70 i više godina, a 2 svećenika su starija od 65 godina. Od 7 redovničkih svećenika, dvojica su navršila 70 i više godina, a dvojica su starija od 65 godina.
Iz svih ovih razloga, a čuvši mišljenje župnika koji su najbolji poznavatelji prilika u župama, odlučili smo, jer se u nekim župama naše biskupije te mise već slave, dopustiti slavljenje župne nedjeljne mise u subotu navečer gdje pastoralna potreba to traži.
Zakonik kanonskoga prava (kan. 1248, § 1) daje, naime, mogućnost da zapovijedi sudjelovanja na misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu.
Ako nema posvećenog službenika ili ako zbog drugoga važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, Zakonik kanonskoga prava, također, veoma preporučuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u obiteljskim skupinama (kan. 1248 § 2).
Sve ove okolnosti u kojima živimo i činjenice s kojima se suočavamo zahtijevaju i od svećenika i od vjernika više razumijevanja i otvorenosti za međusobnu suradnju.
U ovih skoro godinu i pol dana otkako sam preuzeo službu biskupa ove naše lijepe i po mnogočemu specifične biskupije, obišao sam skoro sve župe naše biskupije i susreo sam se s brojnim pojedincima i župnim zajednicama koje predano i angažirano žive svoju vjeru. Uočio sam, također, da postoji mnogo kapaciteta i prostora za poboljšanje.
Moramo postati svjesni da nas okolnosti i situacije prisiljavaju na novo promišljanje pastoralnog djelovanja i prihvaćanje novih modela i načina u životu naših župnih zajednica. Ako kao vjernici svoje znanje i sposobnosti koje smo od Gospodina primili stavimo u službu naših župnih zajednica i za dobro naših župa i kao vjernici preuzmemo svoj dio odgovornosti za život naših župa, onda će i naše župne zajednice postati mjesta zajedništva i međusobne podrške u življenju i svjedočenju vjere i u slavljenju Gospodina.
I na kraju, posebno bih svima vama, dragi vjernici, htio staviti na srce molitvu za duhovna zvanja. Trenutno naša biskupija ima dvojicu kandidata koji se pripremaju na svećeništvo, a na temelju prije rečenog lako se može zaključiti koliko svećenika već treba u zasluženu mirovinu i koliko će ih za koju godinu navršiti dob za mirovinu. Gospodin neće svoj narod ostaviti bez pastira. Ali, naša ustrajna molitva za duhovna zvanja može biti poticaj svima nama da svoje srce otvorimo za prihvaćanje Božje volje, Njegova poslanja koje nam daje i naša podrška svećenicima koji djeluju za nas.
S nadom da će ove riječi potaknuti srce svakog vjernika ove biskupije na molitvu i promišljanje, te da će naići na razumijevanje i podršku, potičem Vas na molitvu za svećenike i za mene vašega biskupa, kako bismo bili pravi pastiri po uzoru na jedinog dobrog Pastira, Isusa Krista, i kako bi Crkva Kristova nastavila živjeti i rasti na našim prostorima.
Od srca vas pozdravljam i na sve vas zazivam obilje Božjega blagoslova.
Vaš biskup
✠ Petar