Biskupov Proglas u povodu Godine sv. Prošpera i 350. obljetnice dolaska relikvija sv. Prošpera u Hvar

Draga braćo svećenici i redovnici,

poštovane sestre redovnice,

predraga braćo i sestre, Kristovi vjernici laici!

Povijest. Izreka nas uči da je povijest učiteljica života. Za kršćane povijest ima dublje značenje, jer ona, utjelovljenjem Isusa iz Nazareta, postaje mjestom Božje objave i očitovanja njegove ljubavi.

Započinjemo godinu u kojoj ćemo se spomenuti jednog važnog događaja iz povijesti naše biskupije. Sljedeće godine, naime, navršit će se 350 godina od dolaska relikvije sv. Prošpera u grad Hvar. Potaknut međuljudskim odnosima u gradu, vođen Duhom Božjim, u pastirskoj brizi za povjereni mu puk, hvarski biskup Ivan Andreis se 1671. godine uputio u Rim iznijeti papi Klementu X. poteškoće s kojima se susretao u svome pastoralnom djelovanju. U Rimu je iz katakombi sv. Priscile dobio relikvije tijela sv. Prošpera, ranokršćanskog mučenika. Te su relikvije položene na glavni oltar hvarske katedrale, da bi 1674. godine sv. Prošper jednoglasnim odlukama Velikoga vijeća hvarske komune i katedralnog kaptola s biskupom bio proglašen suzaštitnikom grada Hvara i cijele Hvarske biskupije.

Od tada pa sve do danas, u svim uvjetima i okolnostima, sveti Prošper zagovara, štiti i pomaže grad Hvar, Hvarsku biskupiju i sve njezine stanovnike u njihovom svekolikom napretku.

Svetost. U apostolskoj pobudnici „Radujte se i kličite“ papa Franjo nas podsjeća kako nas životi svetih ljudi, tog »’mnoštva svjedoka’ potiču da se ne zaustavimo na putu, nukajući nas da nastavimo hoditi prema cilju«. Papa nas, također, poziva da se ne bojimo svetosti, jer nam ona ne oduzima snage, život i radost. Svetost nam pomaže ostvariti ono što Bog želi s nama. Svetost je naš put, svetost nam je cilj. Na tom putu svijetle nam mnogi sveci primjerom svoje vjere i svjedočanstvom svoje nade. Sveci, a među njima osobito mučenici, ostaju izazovni, jer su bili spremni dragovoljno dati najvrjednije, navješćujući istinu da ima nešto dragocjenije od zemaljskoga života. Za nas kršćane vrijednost života dobiva svoju puninu ako je prožeta ljubavlju. Sveti Pavao pisao je rimskim kršćanima: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.“ (Rim 5,5) Život je neispunjen ako nedostaje ljubavi, ako nije izmjeren Bogom, ako na njemu nije vidljiv potpis Stvoritelja i križ Isusa Krista.

Sveti Prošper uzor i zagovornik danas. Živeći posljednjih mjeseci u okolnostima pandemije koronavirusa, nismo kao vjernici prestajali upućivati žarke molitve Gospodinu i svojim svetim zaštitnicima da nas oslobode ove bolesti i sačuvaju živote ljudi. Slaveći svece uvijek se pitamo imaju li što reći danas; koliko se tiču našega života, a koliko su tek daleki spomen koji ostaje prigoda da se okupimo zajedno i da obnavljamo svoje običaje; da se sjećamo prošlosti, pomalo tugujući, pomalo se tješeći, tražeći nejasnu povezanost s imenima kršćanskih muževa i žena koji su ipak predaleko, da bismo sebe vidjeli u njima.

Mnogi su vjernici u prošlosti osjetili zagovor sv. Prošpera u svojim potrebama. Mnogi u njemu i njegovoj pomoći danas otkrivaju poticaj za vlastito obraćenje. Živeći u ovim čudnim okolnostima shvatili smo, unatoč napretku na mnogim područjima ljudskog života, svu svoju nemoć, ali smo otkrili i tolike tragove dobrote kod pojedinaca, u obiteljima, u društvu. Sveti Prošper je imao čvrstu vjeru i stoga ga ništa nije moglo rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu (usp. Rim 8, 39). Nama je danas, također, potreban novi žar vjere, kako bismo u Evanđelju prepoznali mudrost za svoj život i napredak. Svjedočki primjer sv. Prošpera nam i danas može biti izvor na kojemu želimo crpiti snagu za sve naše obitelji, kako bi ponovno otkrile ljepotu ljubavi koja služi i raduje se daru života. Od sv. Prošpera učimo biti nositelji dobrote koja obnavlja svijet.

Duboko pouzdanje u Boga pomoglo je sv. Prošperu u trenutku svjedočkog čina mučeništva. Izabrao je smrt da bi mogao trajno biti s Gospodinom. Sv. Prošper nam je uzor i nadahnuće kako bismo i mi mogli razaznati što je dobro koje nas obogaćuje i usrećuje, a što je zamamnost koja razara i odnosi ljepotu življenja. Mučeništvo je otkrivanje najdublje istine, skidanje vela, objava značenja života. I dok se u čovjekovoj smrti na prvi pogled vidi smrt, kršćanski mučenici pokazuju početak novoga života s Bogom. Svako vrijeme treba takve svjedoke; da ne zavlada malodušje, obeshrabrenost i osjećaj bespomoćnosti.

Naša Hvarska biskupija, rasprostranjena na otocima Hvaru, Braču i Visu, ponosi se mnogim vjerskim, kulturnim i zemljopisnim ljepotama. Zahvalni smo Gospodinu, svojim svetim zaštitnicima, svojim djedovima i bakama, očevima i majkama za bogatstvo duhovne baštine koja nam je darovana. Dio te duhovne baštine je i štovanje sv. Prošpera. Svojom mučeničkom smrću i svojim opredjeljenjem za prave vrijednosti sv. Prošper nas uči da nam briga za duhovnu baštinu ne smije zasjeniti pogled za poslanje koje nam danas Bog povjerava i za ono na što nas danas Bog poziva.

            Draga braćo i sestre!

            Iako okolnosti u kojima se nalazimo stvaraju određenu neizvjesnost, Bog, koji se utjelovio u Isusu Kristu i ostao po svome Duhu među nama do svršetka svijeta, izvor je naše sigurnosti. Okrjepljeni Duhom Isusa Krista želimo i mi danas biti graditelji Božjega kraljevstva, preuzimajući i pokazujući odgovornost za kršćansko lice našega grada, naše biskupije i naše domovine. Put koji vodi do Božjega kraljevstva nije put građen od zemaljskih pobjeda i uspjeha. Put je to većega ili manjega progonstva, s okusom istine da smo u svijetu, ali ne od svijeta. Upravo takvi, kao kršćani, najviše možemo voljeti svijet i vidjeti svu njegovu ljepotu, kao čudesno Božje djelo, ali kao stvorenje podvrgnuto raspadljivosti.

            U svim našim nastojanjima molimo zagovor i zaštitu sv. Stjepana, sv. Prošpera i sv. Jurja. Sve svoje nakane i pothvate povjeravamo zagovoru Blažene Djevice Marije, našoj Gospi od Utjehe i Majci Crkve.

U Hvaru 7. svibnja 2020.

✠ Petar Palić

hvarski biskup