Zahvalni govor predsjednika HBK na biskupskom ređenju mons. Ranka Vidovića (IKA)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Preuzvišeni gospodine

mons. Ranko Vidoviću!

Kad Vas je Papa Franjo imenovao hvarskim biskupom, nakon što je mons. Petar Palić pošao preuzeti novu dužnost u Mostaru, ugodno je bilo „u živo“ slušati Vaše obraćanje nazočnima u Nadbiskupskoj palači u Splitu. Tada ste iskreno i ponizno rekli kako „nije lako mijenjati sobu,  župu i biskupiju“, pa da u tom smislu „činite korake u nepoznato“. Ali, sa „sigurnošću da će Vas na tom putu pratiti Božja ruka i zagovor Majke Marije“. S pravom je Vaš nadbiskup i zareditelj Marin tada kazao da je „Božja Providnost iz Prasvetišta Gospe od Otoka u Solinu izabrala Pastira za biskupiju na otocima Hvaru, Braču i Visu“. Od Gospe od Otoka, dakle, na sunčane otoke Hvarske biskupije.

Vi ste se rodili u Marijinom mjesecu svibnju (1961.) u Vidonjama u obitelji pokojnog Gabrijela i pokojne Anđe r. Ćerlek, kao treće od jedanaestero djece (osam braće i tri sestre). Odrasli ste u brojnoj obitelji, te od malih nogu mogli doživjeti radosti, tjeskobe i nade obiteljskog zajedništva. Nedavno je Vaša sestra Neda izjavila da ste od malena, kao uostalom i sva djeca, voljeli plivati, pa „s četiri godine umalo se niste utopili u rijeci“. Nakon Neretve, koja je svojim šumom pratila Vaše mladenačke godine, i rijeke Jadra, koja stoljećima svojom bistrinom umiva obale Gospinog Otoka u Solinu, gdje ste proboravili zadnjih sedam godina, Providnost Vam je odredila biti „kapetanom ove trootočke biskupije“, koju uz miris vrijeska i levande resi kamen i zelenilo, sinje more i sunčano plavetnilo.

U rujnu prošle godine svećenici i biskupi imali su prigodu osjetiti Vašu gostoljubivost i domaćinsku raspoloživost u prigodi posvete nove Gospine bazilike u Solinu, te proslave velikog jubileja svetog Jeronima povodom 1600. obljetnice njegove smrti. U prigodi Vašeg biskupskog ređenja htio bih u ime u svoje, kao i u ime hrvatskih biskupa, aktivnih i onih u miru, izreći iskrene čestitke na ukazanom povjerenju koje Vam je očitovao papa Franjo. Prirodno je da očekivanja onih kojima ste poslani mogu stvoriti određene strepnje i strahove. Ali, ne bojte se, dragi biskupe Ranko. Ima netko tko sve vodi i upravlja. Sami ste u prigodi objave vijesti o Vašem biskupskom imenovanju izjavili da „uz korake u nepoznato“ imate povjerenja u „sigurnu Božju ruku i zagovor Majke Marije“. Uostalom, Crkva koja Vas je izmolila i novi zadatak povjerila pripada Kristu, pa svu svoju brigu povjerite Njemu.

Vaše buduće služenje prvenstveno je usmjereno prema vjernicima časne hvarske biskupije u koju sam godinama kao dubrovački biskup rado navraćao i sudjelovao u liturgijskim slavljima. Prije desetak dana predvodio sam svečanost 350. obljetnice dolaska moćiju sv. Prošpera, suzaštitnika Grada Hvar i hvarske biskupije. Premda ste imenovani hvarskim biskupom, teologija biskupske službe veli da je „biskupsko služenje na otajstven način umreženo u zajedništvo i s drugim biskupima“ našeg naroda, a i šire. Zajedništvo apostolskih nasljednika i djelitelja svetih tajna, naime, nije obično, nego sakramentalno. Neka Vam svijest o takvom zajedništvu dadne dostatne snage, hrabrosti i povjerenja. Niste sami. A uz to puno je onih koji Vas prate svojim molitvama: od svećenika, redovnica i redovnika do zauzetih i odanih vjernika laika.

Preporučujemo Vaš budući rad zagovoru Blažene Djevice Marije, „Gospe od Otoka“ kojoj ste služili zadnjih sedam godina, kao i zagovoru nebeskih zaštitnika hvarske biskupije, mučenika sv. Stjepana pape i svetoga Prošpera, kao i drugih svetaca koji se štuju diljem ove časne biskupije, te svih naših hrvatskih svetaca i blaženika. Izričem Vam, dragi biskupe Ranko, srdačnu dobrodošlicu u časni zbor hrvatskih biskupa. Želimo Vam „mirno more“, hvarski kapetane, s iskrenim čestitkama i dobrim željama koje neka prati žarka molitva da Vas Gospodin blagoslovi i čuva.

U bratskom zajedništvu odani u Gospodinu,

✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije