Dragi biskupe Ranko,
Ostavili ste svoju Gospu od Otoka, svoje bližnje, prijatelje, sav svoj dosadašnji život, odazvali se Božjem pozivu i došli kormilariti sa ove naše tri lađe, usidrene u Jadranskom moru. Hvala Vam na tome!
Mi vjernici često vas, svoje pastire, uzimamo zdravo za gotovo, kao puke servisere naših religioznih i vjerskih potreba. Nas se uglavnom ne tiču vaši osjećaji, želje, potrebe, očekivanja. Često zaboravljamo da vi ne živite u nekoj kuli bjelokosnoj, da ste i vi ponekad usamljeni, željni ljubavi i prijateljstva. Stoga Vam iskrena srca upućujem ove riječi dobrodošlice, u nadi da ćete se među nama osjećati voljeno, ugodno i prihvaćeno, kao među braćom i sestrama. U nadi da ćemo zajedno upraviti ovu našu crkvu, tu Kristovu lađu, na jedini pravi put.
Oče biskupe, ja jako malo znam o izazovima upravljanja jednom biskupijom, ali molim Vas, poslušajte me. Sigurno će Vam velika briga biti očuvanje goleme sakralne baštine ove biskupije, međutim, stavite ljude na prvo mjesto! Prema povjerenim Vam svećenicima budite blagi i pravedni. Imajte vremena za njihove brige i probleme. Ne budite tek neki birokrat koji kadrovira vođen kriterijima oportuniteta i komoditeta.
Puku budite dobar pastir, brat i prijatelj. Posebnu brigu posvetite djeci i mladima, našoj budućnosti. Ne zaboravite one najpotrebnije, stare, nemoćne, bolesne, osobe sa posebnim potrebama. Nađite vremena, obiđite i pomilujte svaku staricu koja samuje u praznim zaseocima Gdinja, Bogomolja, Podšpilja, Pražnica.
Isus je rekao apostolima: “Ako, dakle, ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.” Oče biskupe, mi moramo jedni drugima prati noge, Vi nama i mi Vama, nema nam druge. U protivnom, ovim veličanstvenim zdanjem će odjekivati samo prorokove riječi: „ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!“
Dragi biskupe Ranko, u ime vjernika Hvarske biskupije, dobro nam došli!