Predvodeći svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u subotu 16. Lipnja u dominikanskoj samostanskoj crkvi sv. Petra Veronskoga u Starome gradu hvarski biskup Petar Palić za svećenika svoje biskupije zaredio je don Tonija Avianija. Koncelebrirali su umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk te tridesetak svećenika, mađu kojima su bili generalni vikar i župnik Jelse i Pitava don Stanko Jerčić, hvarski dekan i župnik Vrboske i Selaca na Hvaru don Emil Pavišić, brački biskupski vikar i dekan te župnik Supetra don Toni Plenković, viški dekan i župnik Komiže don Ivica Huljev, prorektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Ivan Urlić i prof. dr. Tonči Matulić s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz brojne vjernike, u misnom slavlju sudjelovali su bogoslovi Centralnog bogoslovnog sjemeništa iz Splita, među kojima je bio i hvarski bogoslov Ivan Brstilo, nekoliko redovnica te Tonijevi roditelji Ivica i Katica r. Plenković i sestra Ivana sa svojom obitelji. Liturgijsko pjevanje predvodili su Faroski kantaduri i župni zbor Svete Reparate pod ravnanjem gospođe Meri Pavičić Donkić i uz orguljsku pratnju Lukrecije Lučić Lavšević.
Biskup Palić u pozdravu jeistaknuo: „ Kao što je radost u jednoj obitelji kad se rodi novi život, tako je radost i za svaku biskupijsku zajednicu kad se novi svećenik zaredi za tu biskupijsku zajednicu, ali i za cijelu Crkvu. Zato vas u toj radosti pozdravljam, braćo i sestre, i drago mi je što je za mene, kao biskupa ove biskupije, ovo prvi službeni čin u ovoj biskupiji; ređenje jednoga mladoga čovjeka koji je odlučio svoj život posvetiti Crkvi i Bogu“.
Nakon Evanđelja genaralni vikar Jerčić je u ime Majke Crkve zaiskao od biskupa Palića da zaredi ređenika i posvjedočio da je dostojan biti zaređen za svećenika.
Potvrdivši da je ređenik izabaran za red prezbiterijata, biskup Palić je u propovijedi istaknuo kako je svećeničko ređenje posebni trenutak u životu ređenika, jedne biskupije i cijele Crkve. Ono je najprije podsjetnik svima nama da smo pripadnici svetoga izabranoga Božjega naroda, zaogrnuti kraljevskim, svećeničkim dostojanstvom. Tim dostojanstvom sve nas je odjenuo Isus Krist, da u tom dostojanstvu stojimo pred njim i prinosimo žrtvu „živu i svetu“. Ali, Isus Krist u svojoj ljubavi između nas izabire one koji, polaganjem ruku, imaju udio u njegovu svećeništvu. Od mnoštva učenika Isus je izabrao dvanaestoricu i pozvao ih imenom. Apostoli su u prvoj Crkvi po nalogu i snagom Duha Svetoga postavljali biskupe i prezbitere. Don Toni i svi svećenici svjedoče da se i danas može postati svećenik za Isusa Krista i njegovo spasenjsko djelo za ljude. Isus Krist nas poziva „ blagovijesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“. Isus nas poziva na misionarsku službu, danas više nego prije. I to misionarsku službu ovdje u Hvarskoj biskupiji i u Crkvi u Hrvatskoj. „ U našoj biskupiji, gdje je trenutno 17 dijecezanskih svećenika u pastoralnoj službi, pozvani smo svi mi, i svećenici i vjernici laici, najprije Gospodina usrdno i bez prestanka moliti da nam daruje svetih svećenika, da mladi čuju i prihvate Isusov poziv, ali i mijenjati svoj mentalitet i sliku o svećeniku, koju baštinimo iz prošlosti. U svijetu i društvu, obojenom svjetovnošću, moramo računati da se na nas, svećenike, gleda ne samo kao na navjestitelje Radosne vijestri, nego i kao na svojevrsnu nagaznu minu, svojevrsnu opasnost i izazov za život koji se živi bez obilježja istinskoga života u punini“, rekao je biskup Palić. Potom se usredotočio na nekoliko ključnih točaka iz liturgije ređenja, osobito dijaloga između biskupa i kandidata za ređenje.
„ Sv. Pavao kaže da ne propovijedamo sebe, nego Krista. Zato ćeš, dragi ređeniče, uskoro obećati svoju spremnost da ćeš ‘dostojno i mudro obavljati službu Riječi u propovijedanju Evanđelja i izlaganju katoličke vjere‘. Iako se svećenike često doživljava kao takve, ipak treba naglasiti da svećenici nisu puki funkcionari crkvenog aparata, već svjedoci i mistagozi: poslani su upoznati sestre i braću s Kristovim tajnama.
Ne radimo za vlastitu korist, već smo spremni pomoći siromasima i bolesnicima i pomoći beskućnicima i potrebitima. Ima među nama fizički siromašnih i bolesnih, beskućnika i potrebnika. U mnogim slučajevima ljudi su također religiozno siromašni i psihički bolesni; a ima i religioznih beskućnika i često ne pate samo u sebi i u svijetu, već i u Crkvi . Stoga, potičem te, dragi ređeniče, da budeš dobar i pametan pastir! Nećeš moći riješiti sve probleme, izliječiti sve rane i ispuniti svaku prazninu. Ali možeš biti dobar prema svim tim ljudima i tako im jesno i jednostavno prenijeti Krista. Tada razumijemo što Ivan u prvoj poslanici piše svojim vjernicima: ‘Ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom’ (1. Iv 3, 18 ). Nekada je to tako bolno, čak do te mjere da nam može naštetiti i oslabiti naša srca i naše snage. Ali isti apostol piše: ‘Bog je veći od našega srca i zna sve’ (1. Iv 3,20), pa imamo povjerenje u njega.
Dio svećeničke službe se očituje i u obećanju da ćeš se nastojati ‘danomice sve tješnje povezivati s Kristom i posvećivati se Bogu za spasenje ljudi’. Ovo ponekada može dovesti do trenutka osamljenosti, kao što je Isus, Vrhovni svećenik, to sam iskusio u Getsemasnkom vrtu. U Evanđelju po Ivanu Isus nam pomaže da razumijemo o čemu se radi, naime, da budemo povezani s Kristom, ‘pravim trsom’, da ostanemo u njemu i time donosimo ‘plod’. Ono što nije naraslo na Kristu, pravom trsu, prije ili kasnije će se ‘baciti i osušiti’ ( Iv 15,1-8). Stoga je važna svijest da smo mi, svećenici, pozvani živjeti iz životnoga odnosa s Kristom. Svatko, tko susreće nas svećenike, trebao bi osjetiti da smo s Isusom na ‘Ti’. To će biti moguće samo kroz svakodnevnu molitvu, svakodnevni razgovor s njim, po slavlju sakramenata, osobito svakodnevne Euharistije i redovitoga slavlja sakramenta pomirenja.
Obećat ćeš da ćeš ‘vršiti službu svećeništva kao pouzdan suradnik biskupskog reda u pastirskoj brizi za Gospodnje stado, pod vodstvom Duha Svetoga’. Osim toga, obećat ćeš – koji šok za uši naših suvremenika – izričito ‘poštovanje i poslušnost biskupu i njegovim nasljednicima’. To, istina, ponekad može dovesti do velikih napetosti i problema lojalnosti. Međutim, treba uvijek biti svjestan da to ne činimo zato da bismo se svidjeli bilo kojem ljudskom biću, nego da tu vezu jedinstva unutar prezbiterija i s biskupom želimo i nastojimo čuvati sve do granica izdržljivosti. Tada svjedočimo da razumijemo ono što Crkva u Katekizmu kaže, odnosno da su ‘ prezbiteri pridruženi biskupima u svećeničkom dostojanstvu i ujedno su o njima ovisni u vršenju svojih pastoralnih djelatnosti; pozvani su da budu razboriti suradnici biskupa; oni oko svoga biskupa čine ‘prezbiterij’ koji zajedno s njime nosi odgovornost za mjesnu Crkvu. Od biskupa primaju dužnost za pojedinu župnu zajednicu ili za određenu crkvenu službu’. (KKC 1595)
Na kraju, nikada nemoj zaboraviti riječi koje ćeš čuti u trenutku primanja darova kruha i vina: ,Primi darove svetoga naroda koji se imaju prinijeti Bogu. Budi svjestan onoga što češ činiti, provodi u djelo ono što češ obavljati i život svoj suobličuj otajstvu Križa Kristova’. Drugim riječima, dragi don Toni, budi svet, odnosno autentičan i živi ono što češ propovijedati. Božji narod, kojemu ćeš biti poslan, ima pravo od tebe i od svih svećnika očekivati besprijekornost života i odgovornost u vršenju službe. Ta će autentičnost svećeničkog života biti prepoznatljiva i prepoznata, u prijateljskoj riječi, strpljivosti, otvorenom pogledu, ugodnom razgovoru, u pristojnom ponašanju i dobrohotnom ophođenju s ljudima. Sve suprotno ovome je često znak nezrelosti i neozbiljnog i neodgovornog prihvaćanja i življenja svećeničke službe.
U četvrtom poglavlju Jeremijine knjige, Jahve Bog po Jeremiji upućuje poruku izabranom narodu: ‘Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima’. (Jer 4,3) U propovijedanju i misijskom poslanju Crkve leži izazov, šansa, uspjeh i radost svećeničke službe danas i sutra. Uvijek je bilo tako, pa i ti čini tako i budi takav. Uvijek traži najbolji način i mogućnost da drugima približiš Kristovo lice. I neka tvoj život bude odsjaj Kristove ljubavi i njegova milosrđa“, poručio je biskup Palić i potom zaredio za svećenika don Tonija Aviania, koji se, nakon ređenja, u euharistijskom slavlju pridružio ostalim koncelebrantima.
Svećenik Toni Aviani rođen je u Splitu 14. ožujka 1978. godine. Osnovu školu završio je u Starom Gradu, a gimnaziju u Jelsi. Od trećega do osmoga razreda osnovne škole bio je ministrant u dominikanskoj crkvi Sv. Petra Mučenika u Starom Gradu.
Nakon gimnazije upisao je studij na Pomorskom fakultetu u Splitu, odjel oceanografije i ribarstva. Pri kraju studija upisao sa na Teološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.Šestu godinu studija upisao je na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Smisao svog život konačno je spoznao nakon rastanka s jednom voljenom osobom i poslije smrti svoje trinaestogodišnje sestre. Tada mu je, kaže, sve postalo jasno. Spoznao je kako ga je sve ono zlo i dobro u životu vodilo k njegovu svećeništvu.
Stari Grad, 16. lipnja 2018. Stipo Marčinković