Koncelebriralo je dvanaest svećenika među kojima su bili generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić, hvarski dekan i župnik, te upravitelj župe Sveta Nedjelja don Toni Plenković, viški dekan i župnik don Milan Šarić, rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Đuliano Trdić, duhovnik don Mato Brečić i prefekt don Ivan Mamić. Pri oltaru su služili đakoni don Ivan Brstilo i don Ivan Mamić, dok su đakoni Ivan Šesto i Igor Goleš bili među svećenicima i šesnaest bogoslova CBS-a, od kojih su trojica Hvrske biskupije: Tonči Prugo, Domagoj Babić i Božidar Plenković. Na ređenju su bili Ivanov otac Goran, majka Jaka i brat Josip te veliki broj župljana Svete Nedjelje i otoka Hvara. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći pučki pjevači uz orguljsku pratnju Marina Mićunovića.
Nakon biblijskih čitanja i propovijedi biskupa Vidovića, Ivana je predstavio rektor Trdić, a on je biskupu Vidoviću i njegovim nasljednicima potvrdio svoja obećanja i poslušnost. Potom je biskup molio, držeći Ivanove ruke u svojima. Dok je ređenik ležao prostrt pred oltarom bogoslovi Tonči Prugo i Ante Čuić predvodili su pjevanje Litanija svih svetih. Nakon toga biskup Vidović položio je ruke na Ivanovu glavu i izmolio posvetnu molitvu. Nakon ređenja Ivan je primio i odjenuo štolu kao znak đakonskog služenja i dostojanstva te je uz pomoć duhovnika Brečića odjenuo dalmatiku. Potom mu je biskup predao Evanđelistar.
Biskup Vidović u propovijedi je, između ostaloga, kazao kako đakon ima tri obveze ili dužnosti: „pomagati biskupu i njegovim svećenicima u službi riječi, oltara i ljubavi“. „Đakon je ponajprije navjestitelj Evanđelja, navjestitelj Radosne vijesti. Čitati Evanđelje može svatko, ali naviještati Isusa Krista, naviještati Radosnu vijest mogu samo oni koji su kušali snagu Njegove Riječi u svom životu. To mogu samo oni koji žive od plodova Njegove riječi. To su samo oni koji su poput Samuela sposobni svakodnevno iznova reći: ‘Govori, Gospodine, sluga Tvoj sluša.’ To su i oni koji su poput Marije sposobni sve ostaviti, sjesti do nogu Isusovih i slušati Riječ Njegovu“, pojasnio je biskup Vidović, istaknuvši kako „naviještati Riječ Božju sa snagom može samo onaj koji živi od Riječi Božje.“
Biskup je govorio i o drugoj dužnosti đakona „da pomaže biskupu i svećenicima u službi oltara; da pripremi darove za euharistiju i živo sudjeluje u euharistijskoj službi koja svoj vrhunac dostiže u pičesti. Središnji događaj sv. mise je pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, a vrhunac euharistije je sv. pričest kao najuzvišeniji i najintimniji trenutak između Boga i čovjeka ovdje na zemlji, trenutak kad sam Isus ulazi u naše srce, u stvarnost našega života i preobražava je – čini pretvorbu nas samih. Pretvorba kruha i vina je u službi one druge pretvorbe koja se po pričesti treba dogoditi u nama i traži naš pristanak. Ako dopustimo tu pretvorbu u našim srcima, onda postajemo dionici iskustva sv. Pavla: ‘Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist’. (Gal 2, 16). Tada đakon okrijepljen sakramentom Tijela i Krvi Kristove, nošen od Krista uzima posudu s hostijama, od biskupa ili svećenika, i dijeli pričest nazočnim vjernicima govoreći svakom pojedinom – Tijelo Kristovo. To izgovara s vjerom, sa snagom, s iskustvom što u narodu izaziva odgovor – Amen. I pretvorba se nastavlja u srcu svakoga čovjeka pričesnika. To je ono pravo umnažanje kruha koje će se onda po svim pričesnicima nastaviti umnažati u srcima svih onih koji su nam povjereni. Tako euharistija postaje jedno trajno događanje u životu jednog đakona kao i u životu svih pričesnika“, pojasnio je biskup Vidović.
„I tako, okrijepljen Riječju Božjom, oživljavajući i doživljavajući uvijek iznova ono iskustvo dvojice učenika iz Emausa: ‘Nije li u nama srce gorjelo dok nam je putem govorio’ i prepoznajući uskrslog Krista u lomljenu kruha – u sv. hostiji i dopuštajući njegov zahvat u svom srcu đakon i sam dobiva pogled Isusa Krista sposoban prepoznati ljude u njihovim potrebama i odgovoriti na njihove potrebe. To je ona treća dužnost koja se odnosi na đakonsku službu. Ta djelatna ljubav znak je da nije đakon samo u naslovu, đakon lijepih riječi nego živog istinskog iskustva i svjedočanstva. Poslužitelj živoga Isusa Krista“, rekao je biskup.
„A da bi se to moglo dogoditi, braćo i sestre, da bi đakon mogao biti đakon, da bi svećenik mogao biti svećenik, da bi biskup mogao biti biskup, da bi bogoslov mogao biti bogoslov i danas-sutra đakon, svećenik i biskup potreban je i vaš zagovor, vaše molitve i žrtve. Vi znate što Bog preko nas čini u vašim životima, znate koliko vam znači jedan dobar svećenik, isto tako ste i vi potrebni nama, Vaša molitva, vaš zagovor, vaše zajedništvo. Budimo dar jedni drugima, živi udovi Mističnog tijela Kristova, putokaz jedni drugima do Nebeskog Jeruzalema“, poručio je biskup Vidović.
Pri kraju misnog slavlja nazočnima i ređeniku Ivanu obratio se generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić. Napomenuo je kako je ova nedjelja po misnom evanđelju nedjelja blaženstava. „Ali, ona je to danas ovdje i po ovom događaju. Stoga, neka je doista blagoslovljena ova sveta nedjelja, ova župa Sveta Nedjelja i mjesto Jagodna koja je privukla Brstilove koji su poboljšali ne samo demografsku nego i duhovnu krvnu sliku ovih prostora svojim uključivanjima u sva duhovna strujanja na ovim prostorima. Blagoslovljen Bog i Krist Gospodin koji pozva našeg Ivana. Ali, blagoslovljeni bili i vi, Jaka, Gorane i Josipe što ste uočili da je vaš i naš Ivan pozvan i spremno se odazvali na ovaj poziv, primajući ga kao svoj poziv. Ivane, kao generalni vikar čestitam ti u ime svećenika Hvarske biskupije, ali Ti čestitam i u ime župe Jelsa. Jer, ovdje se danas govorilo o đakonu kao poslužitelju riječi, oltara i ljubavi. A ti si to već godinama bio i činio u Jelsi. Zahvaljujem ti za to. Mi ćemo doista moliti da tvoji koraci prema svećeništvu i budućnosti budu blagoslovljeni. Ivane, dobro nam došao u naš prezbiterij u Hvarskoj biskupiji. Neka Gospodin i nadalje blagoslivlje tebe i tvoju obitelj“, rekao je don Stanko.
Potom se nazočnim i ređeniku obratio upravitelj župe don Toni Plenković koji je, između ostalih duhovnih velikana Svete Nedjelje, spomenuo dugogodišnjeg župnika don Antu Mežnara. Stoga je ređeniku Ivanu kazao: „Ivane, Ti danas iz ove crkve krećeš tragovima istinskih svjedoka koji su svojim životom, dobrotom i vjernim svećeničkim služenjem svjedočili za Krista. Tako snažan budi i duhovni div, nastavi tragom ovdašnjih duhovnih velikana. Neka ovo mjesto, koje ti je ovih dana toliko ljubavi pokazalo i za tebe molilo, bude ponosno na tebe. Neka te Gospodin ispuni svojim Duhom i neka te vodi da i ti na ovim prostorima ostaviš svoj duhovni trag, donoseći ovom svijetu Božje milosrđe, ljubav i mir. Od srca pozdravljam sve vas koji ste nam danas ovdje dragi gosti, našeg biskupa koji je ovdje i domaćin, svećenike, rektora, duhovnika i bogoslove. Hvala svima koji su na bilo koji način doprinjeli da ovo slavlje bude nezaboravno. Ja sam stvarno ponosan. Prelijepo je biti svećenik ovih dana, jer sam vidio i osjetio toliko ljubavi i dobrote. Vidio sam kako vam je stalo do našeg Ivana, do Crkve. Jer, Ivan je dar našoj Crkvi. Hvala svima koji ste na bilo koji način doprinijeli da ovo slavlje bude za pamćenje. Na kraju ćemo, nakon biskupova blagoslova, otpjevati našu župnu himnu „Gospa od Centure“ i potom čestitati našem Ivanu“, rekao je don Toni.
Nakon misnog slavlja obitelj ređenika Ivana i župljani Svete Nedjelje počastili su ispred župne crkve Svetoga Spiridona sve nazočne, a biskup, svećenici i bogoslovi okrijepili su se u restoranu „Tamaris“.
Ivan Brstilo rođen je u Splitu 22. lipnja 1994., gdje je završio osnovnu i srednju školu, primivši sakramente u konkatedrali Sv. Petra apostola. Nakon završene srednje škole 2013. doselio se s obitelji u župu Sveta Nedjelja, u mjesto Jagodna. Tri godine teološko-filozofskog fakulteta pohađao je u Splitu, a dvije godine u Zagrebu na Teološkom institutu družbe Isusove, gdje je i diplomirao.
(Fra Stipo Marčinković, IKA)
