Kako je rekao, prvi korak će mu biti doći u Hvarsku biskupiju i biti normalan, biti čovjek, živjeti s tamošnjim ljudima kao vjernik i ostvariti one prve odnose, pristupiti svakome kao čovjek čovjeku, kao svećenik svećeniku, kao otac onima koji su mu povjereni, biti jedan od njih, biti normalan.
U prvoj izjavi za medije nakon objave biskupskog imenovanja u četvrtak 4. ožujka u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu novoimenovani hvarski biskup Ranko Vidović poručio je da će u Hvarskoj biskupiji iskreno raditi na tome “da svi budemo braća i sestre, da budemo prijatelji i jedni drugima dar, a ne kamen spoticanja”.
Na pitanje kako riješiti nedostatak svećenika u Hvarskoj biskupiji, mons. Vidović rekao je da treba pokrenuti sjemena s Brača, Hvara i Visa. “Vjerujem da je Bog bacio puno više sjemena nego što ih je izniklo. Da bi iznikla sjemena, treba biti dobra klima”, rekao je mons. Vidović. Prenio je i svoje iskustvo iz Solina: “Solin je najmlađa župa u Hrvatskoj, vjerojatno i u Europi. Rijetki je svećenik bio iz Solina. Kad sam došao u Solin i vidio tu silnu mladost, uveo sam klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za duhovna zvanja. Nevjerojatno, nakon šest i pol godina iz Solina danas su šestorica bogoslova, trojica ili četvorica krenut će ove godine, i dvije su mlade redovnice. Prvo što ću napraviti u Hvaru je upravo to da ćemo taj problem adresirati na pravu adresu, na Velikog svećenika Isusa Krista. Bez Njega, tko sam ja, tko smo mi?”.
Novoimenovani hvarski biskup odgovorio je i na pitanje zna li plivati, budući da ide u otočku biskupiju. “Mi koji smo rođeni na vodi specijalci smo za plivanje”, u šali je kazao mons. Vidović i ispričao anegdotu iz djetinjstva. Kad je imao tri i pol ili četiri godine vozio je malu neretvansku trupicu i veslo se podvuklo pod trupicu, i kad ga je pokušao ispraviti pao je u vodu i počeo se utapati. Tamo je bilo oko dvjesto djece. Najstarija je bila jedna djevojka koja je išla u šesti razred. Ona mu nije mogla pomoći, ali je vikala “Utopit će se Ranko!”. Jedan čovjek koji je pokrivao kuću u blizini, inače invalid na desnu nogu, sišao je s kuće, prešao put, ušao u trupicu, dovezao se do malog Ranka, za što mu je trebalo dosta vremena, pričekao je da ga voda izbaci, uhvatio ga za kosu i izvukao iz vode. Stoga mons. Vidović za sebe uvijek kažem da je kao i Mojsije izvađen iz vode, spašen iz vode. Plivati je naučio iduće godine tako da više nije bilo problema.(IKA)
