HOMILIJA
MONS. PETRA PALIĆA,
HVARSKOG BISKUPA
Hodočašće Gospi Sinjskoj svećenika, redovnika i redovnica
Sinj, 1. kolovoza 2018.
Draga braćo i sestre!
Okupljeni oko lika čudotvorne Gospe Sinjske, Marije, Majke Crkve, svoje srce otvaramo Božjoj Riječi i sili Duha Svetoga. Želimo biti slušatelji i vršitelji te riječi.
1. Prvo čitanje nam pred oči stavlja proroka Jeremiju. U ranoj mladosti se odazvao Božjem pozivu: ići i govoriti u Jahvino ime. Nije rado i dragovoljno postao prorokom. U viđenju je doživio Božji poziv, za koji se osobno smatrao premladim i nastupio je s izgovorom da ga nitko neće slušati.
Ljudski izgovori su nevrijedni i neznatni pred veličinom Božjega poziva. Iako je doživljavan kao opasan i onaj koji donosi nemir, ismijavan, progonjen i proklinjan, Jeremija nije odustao od svoga poziva i poslanja: biti Božji glas i svojevrsna savjest u svijetu u i društvu u kojem živi.
Biblijska knjiga Jeremije proroka nam ne pruža uvid samo u njegove govore i životne okolnosti, nego i u njegovu dušu. U njoj su zapisani njegovi razgovori s Bogom, njegovi vapaji, molitve i Božji odgovori.
Odlomak koji smo čuli sadrži svojevrsno predbacivanje Bogu, ali pokazuje istovremeno i Jeremijinu poslušnost i vjernost.
Jeremija utjehu nalazi na izvoru Božje Riječi, koja je za njega utjeha i pomoć. Ona je njegov svagdanji kruh, ona oblikuje njegov život.
Božji odgovor je odgovor upućen čovjeku zrele vjere. Bog nije Jeremiji obećao da će njegov život biti lakši. Nije mu obećao da će njegove osvetničke misli biti ostvarene i da će doživjeti pad svojih neprijatelja. Naprotiv. Bog zahtijeva još više: „Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja.“
Bog upozorava svog proroka: budi dosljedan, ne budi srdit na svoje poslanje, ostani vjeran i znaj razlikovati bitno od nebitnog.
2. Braćo i sestre!
Bog svakoga od nas vodi jedinstvenim životnim putem. Vjerojatno su nam putovi i životne okolnosti i poteškoće različite od Jeremijinih. Ali, postoje druge poteškoće i izazovi u našem životu. Smijemo ih staviti pred Gospodina. Bog će ih strpljivo čuti i odgovorit će na njih. Njegov odgovor Jeremiji je odgovor za sva vremena, koji i nas tješi: „Ja sam s tobom, da te spasim i izbavim“.
U mjestu smo koje je u povijesti osjetilo čudesnu moćnu zaštitu Božju po Djevici Mariji. I upravo pod okriljem ovog čudotvornog lika Gospe Sinjske želimo učvrstiti svoju vjeru da je Gospodin s nama. On je ovdje. Njegova riječ nije samo Jeremijina utjeha i hrana, nego je i naša utjeha i hrana. U euharistiji blagujemo Božju Riječ, Riječ Tijelom postalu, tijelo našega Otkupitelja Isusa Krista. Svatko je od nas u sakramentu krštenja prozvan Božjim imenom, postao je Božje dijete.
Euharistija i krštenje, Božja Riječ i sakramenti spasonosna su pomoć na našem hodočasničkom putu, u vršenju i ostvarivanju našega poslanja.
Bog nam, kao i Jeremiji, ne obećava lagan i ugodan život. Ali nam obećava da jest i da ostaje s nama.
3. Poslanje svakog krštenika, a osobito svećenika, redovnika i redovnica jest rad na izgradnji i širenju Božjega kraljevstva.
U Evanđelju smo čuli dvije prispodobe o kraljevstvu.
U prvoj je ostvarenje kraljevstva nebeskog uspoređeno s blagom sakrivenim na njivi, koje čovjek pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.
U drugoj je ostvarenje kraljevstva nebeskog uspoređeno s trgovčevim traganjem za lijepim biserjem, koji pronađe jedan dragocjeni biser, radi njega rasprodaje sve što ima i kupi ga.
Božje Kraljevstvo, odnosno dobar Božji svijet, tumači nam Isus je nešto, što je tu, pred nama, oko nas, što treba otkriti. To otkrivanje, nalaženje Božjega kraljevstva događa se i kod nas, za svakoga od nas na različiti način.
Netko kraljevstvo otkrije poput zemljoradnika: u žegi svakodnevnog posla, gdje na svojoj životnoj njivi, s naporom ili bez, oremo svoje brazde i naiđemo na ono duboko zakopano u nama: različita životna iskustva i životne situacije, pozitivne ili negativne, koje u nama izazovu pitanje o smislu života ili o Bogu, u kojima Bog ulazi u život i najednom postajemo svjesni da je Bog tu. Odjednom se Boga pronađe, otkrije se vjeru, otkrije se životno uporište, i odjednom sve oko nas biva nevažno.
Pored ovog nenadanog pronalaska Božjeg kraljevstva ili vjere, postoji, također, i svjesno traganje. Mnogi žele naći Gospodina, traže smisao svoga života. Kreću na posao i pokušavaju naći Boga. I doista ga i nalaze. I na kraju, nije samo traganje proizvelo uspjeh. Pronalazak bisera, pronalazak Boga događa se, također, neočekivano i nenadano, što svjedoči da je biser već postojao, da je on tu, ali ga nitko nije tražio ili ga do toga trenutka nije našao ili ga nije dovoljno tražio.
4. „Sav radostan ode“. Ovo su odlučujuće riječi u današnjem evanđeoskom odlomku.
Kad čovjeka obuzme velika radost, onda on to ne može i ne želi zadržati za sebe. Radost ga potiče, ona ga diže, nosi ga naprijed. Čini se da nijedna cijena onda nije previsoka.
Papa Franjo u apostolskoj pobudnici „Radost evanđelja“ izriče svoju nakanu da namjerava pokrenuti „novo evangelizacijsko razdoblje“ obilježeno radošću.
Papa nas poziva da obnovljenim žarom i dinamizmom drugima donosimo Isusovu ljubav koju osjećamo u svojem životu, kao i radost i ljepotu njegova prijateljstva. Za to nam je potrebna obnova u kreativnosti i odvažnosti, kako bismo postali otvorena, gostoljubiva i milosrdna Crkva.
5. Susret Marije i Elizabete bio je razlogom neizmjerne radosti i jedne i druge.
Molimo da ovaj susret Marije i nas, a onda i svih nas s Uskrslim Kristom u Euharistiji bude izvorom radosti za nas i naše poslanje u današnjem svijetu.
Moje svećeništvo, moji zavjeti jesu biser i blago, koje nosimo u glinenim posudama.
Nemojmo ih čuvati ljubomorno za sebe. Svjedočimo ih radosno drugima.
Pokažimo svojim životom i poslanjem da je Crkva „Očev dom, u kojemu ima mjesta za svakog čovjeka, zajedno s njegovim teškim životom.“