Mons. Ranko Vidović zaređen je za biskupa tijekom euharistijskog slavlja u hvarskoj katedrali sv. Stjepana I., pape i mučenika, u subotu 22. svibnja.
Glavni zareditelj bio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, a suzareditelji splitsko-makarski nadbiskup koadjutor i porečki i pulski apostolski upravitelj Dražen Kutleša i mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski i hvarski apostolski upravitelj Petar Palić. Naslijedivši mons. Palića, mons. Vidović postao je 57. hvarski biskup.
Prezbiteri pratitelji novoga biskupa bili su njegov stric – umirovljeni svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Mile Vidović te rođak – župnik Župe sv. Petra u Splitu Radojko Vidović.
Koncelebrirali su i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup koadjutor i dubrovački apostolski upravitelj Mate Uzinić, vrhbosanski nadbiskup koadjutor i vojni apostolski upravitelj u BiH Tomo Vukšić, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda zrenjaninski biskup Laszlo Nemet, požeški biskup Antun Škvorčević, vojni biskup u RH Jure Bogdan, varaždinski biskup Bože Radoš, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, šibenski biskup Tomislav Rogić, krčki biskup Ivica Petanjak, kotorski biskup Ivan Štironja, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, umirovljeni kotorski biskup Ilija Janjić, generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak, ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijan Svalina, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić, provincijali i predstavnici redovničkih zajednica, te još oko 90 svećenika.
Nakon navještaja čitanja (Dj 2, 1 – 11; Rim 12, 9 – 16; Iv 19, 25 – 27), otpjevan je himan O dođi, Stvorče, Duše Svet, a generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić zaiskao je u ime prezbitera i puka Hvarske biskupije od glavnog zareditelja mons. Barišića da zaredi mons. Vidovića za hvarskog biskupa. Zatim je nuncij Lingua pročitao apostolski nalog pape Franje o biskupskom imenovanju mons. Vidovića.
Nadbiskup Barišić na početku homilije rekao je sudionicima slavlja da su se okupili u Hvaru 50 dana nakon Uskrsa, kao što je to bilo na Pedesetnicu u Jeruzalemu. Ondje su okupljeni pripadnici mnogih naroda bili „svjedoci čudesnog duhovskog događaja rađanja Majke Crkve, zajedništva u različitosti, govora i razumijevanja jednog jezika ljubavi na svom materinskom jeziku“. S time je usporedio i okupljanje ljudi iz raznih krajeva u Hvaru. „Snagom, svjetlom, toplinom i ljubavlju istoga Božjeg Duha okupljeni smo u slavlju rađanja u Crkvi – ređenja novoga hvarskog biskupa“, rekao je.
„Neka Duh Sveti premosti sve naše udaljenosti i osposobi nas za zajedništvo u različitosti uloga, poziva, poslanja u Crkvi i u društvu, kao i u razumijevanju jezika ljubavi u neponovljivoj originalnosti svakoga od nas“, pozvao je splitsko-makarski nadbiskup.
Novom biskupu, mons. Vidoviću, poručio je da je njegov izbor i ređenje za biskupa djelo Duha Svetoga, dodavši da „biskup ne izabire sebe, niti sam sebe redi“. „Ali, svoje biskupsko geslo: „Evo ti majke!“ (Iv 19, 27), sam si izabrao! S njime se predstavljaš i u njemu prepoznaješ svoj identitet i otkrivaš svoje poslanje. „Evo ti majke!“, riječi su Isusa Krista – Raspete Ljubavi – njega koji se ogolio i lišio svega da bi nam bez zadrške mogao potpuno darovati sebe i sve svoje. Tà ljubio nas je do smrti – smrti na križu (usp. Fil 2, 6 – 8). Ljubav na križu sve nas u ljubljenom učeniku Ivanu predaje majci Mariji: „Ženo, evo ti sina!“ (Iv 19, 26). Po ljubljenom učeniku, svima nama, predaje svoju Majku za našu Majku: „Evo ti majke!“. Ljubljeni učenik pod križem predstavnik je svih ljudi, ali Ivan je bio apostol, svećenik, biskup. Stoga možemo reći, „Evo ti majke!“, odnosi se u prvom redu na svećenike i biskupe“, rekao je mons. Barišić.
Naglasio je da mons. Vidovića njegovo geslo po Majci Mariji čini sinom, „ali istovremeno i bratom svima drugima“. Rekavši da ga je njegova majka Anđa usmjeravala k Majci Mariji, ustvrdio je da nas Marija, uči „bogatstvu govora jezika ljubavi, podsjeća nas na dostojanstvo božanskog sinovstva i na svijest da smo međusobno svi braća i sestre“.
„Dragi don Ranko, darom Duha Svetoga – biskupskim ređenjem, postat ćeš suradnik Krista Raspetoga i Uskrsloga, svjedok njegove Radosne vijesti spasenja!“, obatio se ređeniku. „U otajstvo poslanja Božjeg dara i osposobljenost govora jezika ljubavi, trajno i najbolje će te uvoditi Majka Marija. Ona ima, ne samo najizvrsnije iskustvo Duha Svetoga dok je bila s učenicima kod rađanja Crkve u Jeruzalemu na Pedesetnicu, nego je i najbolja učiteljica Riječi Božje, što je bitno za navještaj i svjedočenje svakoga kršćanina, a osobito svećenika – biskupa. „Evo ti majke!“, put je otvorenosti Duhu Božjem, Riječi Božjoj i duhovskom životvornom jeziku ljubavi“, naglasio je, nazvavši duhovski jezik materinskim jezikom.
„Duhovski jezik, znakovito i duboko je utisnut u geste, riječi i simbole biskupskog ređenja i pastirskoga služenja“, nastavio je. „Novi pastiru Hvarske biskupije, dolaziš kao čovjek i vjernik, kao prijatelj i pastir, brat i otac na lađu, za kormilo ove biskupije – male, ali bogate kulturom, tradicijom, običajima, pobožnošću i liturgijskim životom. Vrijedni svećenici dijele sa svojim narodom sve blagodati i poteškoće života na otoku. Ljudi otokâ radišni su ljudi koji žive od škrte zemlje, čista i prostrana mora, turizma, ljepote koja privlači današnje – neke nove Parte, Međane, Elamljane – ljude raznih naroda i jezika, žitelja iz svih krajeva svijeta“, primijetio je nadbiskup Barišić.
„Biskupe i Crkvo trootočka, budite im dobri domaćini. Živite i posvjedočite im ono što je danas tako važno za život čovjeka i svijeta, a što sve teže mogu prepoznati u svojoj sredini: zajedništvo u različitosti i jezik ljubavi koji svi razumiju u svojoj originalnosti – duhovski događaj, tako važan za budućnost čovjeka i svijeta“, poručio je hvarskoj Crkvi. „Molimo da i ovaj današnji duhovski događaj ređenja u Hvaru bude trajni izvor nadahnuća, rađanja Crkve. Da ne bude muzej koji se čuva, nego Radosna vijest uskrsnuća koja se živi i naviješta. Neka vas na tom izlasku na pučinu, u svim olujama ideologija i valova relativizma, vodi Isus Krist, Raspeti i Uskrsli, čuva Majka Marija te prati primjer i zagovor svetih zaštitnika Stjepana pape i Prošpera“, poručio je propovjednik.
Na kraju homilije još jednom je izrazio dobrodošlicu novom biskupu te je zahvalio dosadašnjem hvarskom apostolskom upravitelju Paliću.
„Na kraju, braćo i sestre, biskupe Ranko, dopustite mi moj slobodni prijevod onog predanja s križa na brdu Kalvariji iz kojeg se rodilo i tvoje biskupsko geslo: „Evo ti majke!“: Ranko, evo ti hvarske biskupije! Crkvo hvarska, bračka i viška, evo ti biskupa! Amen!“, zaključio je mons. Barišić.
Nakon homilije, mons. Vidović je pred glavnim zarediteljem, u pratnji prezbitera zareditelja, izrekao svoje obećanje. Zatim je Bogu upućena litanijska prošnja, za vrijeme koje se ređenik prostro na tlu. Potom je kleknuo, a nadbiskup Barišić mu je u tišini položio ruke na glavu, što su potom učinili i ostali nasljednici apostola. Nakon toga, glavni zareditelj mu je položio na glavu Evanđelistar. Uslijedila je molitva ređenja, mazanje glave krizmom, predaja Evanđelistara, stavljanje prstena i mitre te predaja pastirskoga štapa. Nakon što je primio znamenja biskupske službe, mons. Vidović izmijenio je cjelov mira s glavnim zarediteljem i suzarediteljima, a ostali biskupi izrazili su mu poštovanje naklonom.
Poslije obreda ređenja, biskup Vidović preuzeo je predsjedanje slavljem koje je nastavljeno euharistijskom službom. Nakon popričesne molitve, novozaređenom biskupu obratili su se predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u ime svećenika Hvarske biskupije biskupski vikar i brački dekan i župnik Župe sv. Jeronima u Pučišćima Ivica Huljev, u ime vjernika laika župljanin Župe sv. Stjepana, pape i mučenika, u Starom Gradu Zvonimir Franetović te njegov predšasnik mons. Palić.
„Vi ste se rodili u Marijinom mjesecu svibnju (1961.) u Vidonjama u obitelji pokojnog Gabrijela i pokojne Anđe r. Ćerlek, kao treće od jedanaestero djece (osam braće i tri sestre). Odrasli ste u brojnoj obitelji, te od malih nogu mogli doživjeti radosti, tjeskobe i nade obiteljskog zajedništva. Nedavno je Vaša sestra Neda izjavila da ste od malena, kao uostalom i sva djeca, voljeli plivati, pa s četiri godine umalo se niste utopili u rijeci. Nakon Neretve, koja je svojim šumom pratila Vaše mladenačke godine, i rijeke Jadra, koja stoljećima svojom bistrinom umiva obale Gospinog Otoka u Solinu, gdje ste proboravili zadnjih sedam godina, Providnost Vam je odredila biti „kapetanom ove trootočke biskupije“, koju uz miris vrijeska i levande resi kamen i zelenilo, sinje more i sunčano plavetnilo“, rekao je mons. Puljić.
„Prirodno je da očekivanja onih kojima ste poslani mogu stvoriti određene strepnje i strahove. Ali, ne bojte se, dragi biskupe Ranko. Ima netko tko sve vodi i upravlja“, uputio je poruku ohrabrenja, dodavši da Crkva koja ga je „izmolila i novi zadatak povjerila, pripada Kristu“, potaknuvši ga da svu svoju brigu povjeri Njemu.
Također je poručio da „zajedništvo apostolskih nasljednika i djelitelja svetih tajna, naime, nije obično, nego sakramentalno“. „Neka Vam svijest o takvom zajedništvu dadne dostatne snage, hrabrosti i povjerenja. Niste sami. A uz to puno je onih koji Vas prate svojim molitvama: od svećenika, redovnica i redovnika do zauzetih i odanih vjernika laika“, rekao je mons. Puljić, povjerivši mons. Vidovića zagovoru Blažene Djevice Marije, sv. Prošpera i Stjepana te drugih svetaca koji se štuju u Hvarskoj biskupiji, kao i svih hrvatskih svetaca i blaženika.
„Biskupe Ranko, dolazite nam iz susjedne i velike nadbiskupije. Vjerujemo da Vam neće biti malo to što smo mala otočka Crkva. Iskreno nas raduje da ćete s nama upoznavati dušu otočana i stoljetno naslijeđe prožeto vjerom i kulturom. Ne krijemo ponos zbog svoje baštine u kojoj se hrvatsko biće sljubilo sa zapadnom kulturom pa mi, iako mali, možemo stajati uz bok velikima i svjedočiti da nismo „lutalice bez korijena“, poručio je mons. Vidoviću don Ivica Huljev.
„Božji je dar da smo s Vama ovdje proživljavali slavlje u kojem je nad vašom glavom stajao otvoren evanđelistar, znak i poziv na pastirsko služenje u duhu Evanđelje, izvor moći Crkve koja jedino privlačenjem prodire u srca ljudi. Kao vaši prvi suradnici raduje nas da ćete potvrđivati moć Evanđelja kojom se gradi krov nad dušom svijeta. Evanđelje se, znamo, ne može naučiti, ali se može živjeti u prilikama i neprilikama konkretnog prostora i vremena za ljude i s ljudima u kojima djeluje Duh Sveti koji nam otvara pamet i srce da jedni druge prihvaćamo za braću i sestre te se radujemo plemenitim idealima ljudi koji preziru ili niječu vrijednosti kršćanskog življenja,“ ustvrdio je, rekavši da u svojoj novoj službi može uvijek računati na hvarski kler.
„Znamo da nismo uvijek vjerni svjedoci Evanđelja, ali nismo ni protivnici. Vjerujemo da ćemo s Vama njegovati uravnotežen duhovni život i izbjegavati naivna pastoralna rješenja u kojima se krije poganska slika Boga i napast političko-folklornog kršćanstva koje guši moć Evanđelja i zavodi sadašnjost fantazijama o budućnosti.
Osjećajte se među nama kao u svojoj kući, kao otac male otočke Crkve koja se ne boji razlika, u kojoj kler ne žudi ni za častima ni za prvim sjedalima. A mi ćemo, spremni na zajedničko promišljanje i djelovanje, moliti Gospodina da po vama uznemiruje lažni mir savjesti i suzbija pastoralnu mlitavost“, dodao je.
U ime vjernika laika Zvonimir Franetović rekao je da često svoje pastire uzimaju „zdravo za gotovo, kao puke servisere naših religioznih i vjerskih potreba“. „Nas se uglavnom ne tiču vaši osjećaji, želje, potrebe, očekivanja. Često zaboravljamo da vi ne živite u nekoj kuli bjelokosnoj, da ste i vi ponekad usamljeni, željni ljubavi i prijateljstva. Stoga Vam iskrena srca upućujem ove riječi dobrodošlice, u nadi da ćete se među nama osjećati voljeno, ugodno i prihvaćeno, kao među braćom i sestrama. U nadi da ćemo zajedno upraviti ovu našu crkvu, tu Kristovu lađu, na jedini pravi put“, kazao je.
Mons. Vidovića pozvao je da bude „dobar pastir, brat i prijatelj“, da posebnu brigu posveti djeci i mladima te da ne zaboravi „one najpotrebnije, stare, nemoćne, bolesne, osobe sa posebnim potrebama“.
Mons. Palić svoju pozdravnu riječ započeo je svetopisamskim „Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme…I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti.“ (Prop 3, 1.14).
„Kao dosadašnji biskup Hvarske biskupije Gospodina želim veličati i zahvalno u svome srcu nositi darovano vrijeme i darovane trenutke provedene u ovoj biskupiji. Hvala braći svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima, kao i svim ljudima dobre volje ovo trootočne biskupije s kojima sam tri godine dijelio „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“ naših mjesta i životnih okolnosti“, istaknuo je.
Svom nasljedniku na katedri hvarskih biskupa, mons. Palić predao je prsten i prsni križ, dar svećenika i puka Hvarske biskupije. „Dok budeš nosio ovaj križ neka te podsjeća da si kao biskup pozvan ljubiti Crkvu, otajstveno Tijelo Isusa Krista, a osobito ovu Hvarsku crkvu čijim si danas postao pastirom. Prsten, kako smo danas u liturgiji ređenja čuli, kao znak vjere, neka te podsjeća da si pozvan istu Crkvu, Božju zaručnicu, neokrnjeno štititi. Da bi to mogao, sam moraš biti urešen neustrašivom vjerom“, rekao je tom prigodom.
Nakon govora otpjevan je himan Tebe Boga hvalimo, a novozaređeni biskup Vidović udijelio je svečani blagoslov.
Naposljetku je pozdravni govor izrekao i sam mons. Vidović. „Neizmjerno sam zahvalan Presvetom Trojstvu, Bogu Ocu, Isusu Kristu Velikom svećeniku i Duhu Svetom Životvorcu za dar života, dar svećeništva i biskupstva, dar neizmjerne milosti koja me prožima i nosi kroz čitavi život. Zahvaljujem nebeskoj majci Mariji za ljubav i majčinsko vodstvo. Bez njezina majčinskog vodstva, moj bi životni put bio sasvim drugačiji“, rekao je.
Zahvalio je i svojim pokojnim roditeljima s kojima je, kako je rekao, još uvijek u svakodnevnoj komunikaciji, i to „konkretnijoj i iskrenijoj nego za njihova ovozemaljskog života“. Hvalu „za zajedništvo, međusobnu ljubav i molitve“ također je izrazio svojim desetero braće i sestara, koji su sudjelovali u slavlju, te rodbini i prijateljima.
„Najiskrenije zahvaljujem svetom ocu papi Franji na povjerenju koje mi je iskazao imenujući me hvarskim biskupom i obećavam mu sinovsku odanost i potpuno predanje u služenju Božjem narodu. Molim apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giorgia Linguau da Svetom Ocu prenese moje osjećaje zahvalnosti i odanosti“, kazao je biskup, zahvalivši i ostalim prisutnim biskupima, provincijalima i provincijalkama te svim nazočnim vjernicima. Posebice je zahvalu izrekao mons. Puljiću glavnom zareditelju, suzarediteljima i prezbiterima pratiteljima. Zahvalio je i nazočnim predstavnicima civilnih i vojnih vlasti, kao i ostalih institucija te medija. Spomenuo se i svih koji se željeli sudjelovati u slavlju biskupskog ređenja, ali su u tomu bili spriječeni.
Na kraju se obratio svećenicima Hvarske biskupije. „Svećenici su najbliži suradnici biskupa i kao takvi smo najbliži suradnici Isusa Krista, sudbinski povezani s Njim i međusobno. Naša osobna otvorenost prema Njemu i međusobno jamstvo je da će milost iz Božanskog Srca – izvora života i svetosti – po nama doteći i do svih udova Mističnog tijela Kristova, do svih vjernika koji su nam povjereni i da ćemo doista biti jedno stado i jedan Pastir. Stoga vas pozivam, iako smo raštrkani na tri otoka, uđimo u istu lađu i izvezimo na pučinu pod vodstvom nebeske Majke Marije, kojoj povjeravamo naše poslanje, svetih Stjepana i Prošpera, zaštitnika naše biskupije te svetog Ivana apostola i svetog Ivana Pavla II., mojih dragih svetaca zaštitnika”, zaključio je novi hvarski biskup.
Ceremonijari su bili kancelar Hvarske biskupije, župni vikar u Hvaru i župnik u Brusju i Velom Grablju don Ivan Jurin, hvarski dekan i župnik u Hvaru don Toni Plenković i viški dekan i župnik u Visu don Milan Šarić. Prvo čitanje pročitao je nećak biskupa Ranka Ivan Vidović, a drugo Ivo Tudor. Evanđelje je navijestio župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Postirima Jure Martinić. Litanije su otpjevali don Milan Šarić i bogoslov Hvarske biskupije Tonči Prugo. S bogoslovom Prugom asistirali su i bogoslovi rodom iz Solina u kojem je biskup Vidović posljednjih sedam godina bio župnik, te bratimi bratovštine Svetoga Križa i sv. Nikole iz Župe sv. Stjepana, pape i mučenika, iz Hvara. Liturgijsko pjevanje predvodili su udruženi zborovi Župe sv. Stjepana, pape i mučenika, u Hvaru i Župe Uznesenja Marijina u Jelsi pod ravnanjem maestra Slavka Reljića uz orguljsku pratnju Tomija Domančića.
Slavlju su nazočili i predstavnici civilnih vlasti, među kojima izaslanici predsjednika Republike Hrvatske, Hrvatskoga sabora i Vlade RH, splitski župan te hvarski gradonačelnik.
Biskup Vidović nosio je misno ruho koje mu je darovala Splitsko-makarska nadbiskupija. Primljeni biskupski prsten i lanac dar su njegovih prijatelja, a prsni križ njegove obitelji. Pastirski štap dar je njegovog rođaka prezbitera pratitelja don Radojka.
Naknadno su mu uručeni i prsni križ i mitra – dar župe Solin; kip sv. Jeronima Vene Jerkovića – dar župana Blaženka Bobana; biskupski prsten i štola s likom Gospe od Milosrđa iz Splita dar župe Žnjan (u kojoj je mons. Vidović vršio službu župnika 26 i pol godina). Pastirski štap kojega izrađuje p. Marko Ivan Rupnik – dar Grad Solina, bit će mu predan na zahvalnoj misi u Solinu.
