Uskrsno bdjenje u hvarskoj katedrali predvodio je biskup Petar Palić. Na misi su koncelebrirali don Toni Plenković, katedralni župnik i don Ivan Jurin, kancelar. Čitanja su navjestili Zorka Bibić i Ante Visković.
Propovijed biskupa Petra donosimo u cjelosti:
Draga braćo i sestre!
Dugo smo se pripremali da bismo došli do ovoga trenutka. Hodali smo pustinjom da bismo ponovno otkrili sebe, prepoznali svoju nutarnju žeđ, neizmjernu želju za svjetlom i životom. Došli smo do ovoga slavlja, do ove svete noći kada u cijeloj Crkvi, od amazonske prašume do velikih metropola Azije, do ovih naših starih i umornih europskih zajednica, odjekuje ista vijest: Ne tražite živoga među mrtvima, nije ovdje, uskrsnuo je!
Isus je živ! Ne bojte se!
Ta poruka ove svete uskrsne noći je glasnija od sve tišine naših praznih crkava ove korizme i ovih dana, glasnija je od svih vijesti i statističkih podataka kojima smo zarobljeni ovih mjeseci. Isus je živ. Nije reanimiran, nije živ samo u našim mislima. Zauvijek je živ i zauvijek prisutan. Svaka smrt, fizička i duhovna, smrt duše i smrt radosti, poražena je. Uskrsli Isus je neiscrpni izvor naše radosti! Ako je Isus živ, onda sve što je rekao i učinio dobiva drugačije svjetlo i neočekivanu perspektivu. Sada znamo sve, znamo tajne povijesti i života. Bog nas je stvorio da volimo i radujemo se, a grijeh koji nas sprječava da volimo i radujemo se definitivno je poražen.
U biblijskim čitanjima slušali smo o događajima u povijesti spasenja, od postanka do groba, od stvaranja do otkupljenja.
U evanđeoskom izvješću slušali smo Matejev opis uskrsnuća. Uskrs ne počinje blagim lahorom. Upravo suprotno. Uskrs započinje žestokim potresom.
Prije tri tjedna su naša braća i sestre u Zagrebu i okolici osjetili snažan potres. Prilikom potresa trese se zemlja, ali i puno toga za što smo mislili da je veoma sigurno. Potresi su silna energija. Oni su snaga i izraz prirodne sile, koju često samo možemo nemoćno promatrati kako dolazi i kako ju nitko ne može obuzdati. U takvim se katastrofama mnogo toga ruši, čak i sigurnost, za koju smo mislili da je izvjesna, odnosno da imamo sve pod kontrolom i da možemo sve savladati. Mnogi su potresi srušili sve sigurnosti stručnjaka za sigurnost.
Tako je i sa ženama iz današnjeg Evanđelja. I one imaju svoje sigurnosti. Na putu su do groba, do mjesta gdje vlada grobna atmosfera, žele vidjeti grob, očitovati svoju tugu, možda opet razgovarati o svemu što su doživjeli s Isusom. Žele se uvjeriti da je još uvijek tamo. Jer sigurne su: Tko je mrtav, mrtav je. Nema lijeka protiv smrti.
Koliko li je samo svatko od nas imao sigurnosti u svom životu do ove pandemije i ovoga potresa. I to sigurnosti i uvjerenja koja su čvrsta, nepopravljiva, zacementirana i popločana. Sigurnosti da je nešto oduvijek tako bilo i zato bi tako trebalo zauvijek ostati.
Neki podaci kažu da je od ukupnog broja milijardera (ima ih oko 2100) čak njih 51% siromašnije nego prošle godine, a da su pojedinci u jednom danu gubili po 80 milijardi dolara. Toliko o sigurnosti.
„I gle, nastade žestok potres!“ Tako evanđelist najavljuje Uskrs. Moćna, energična i snažna buka. I ovaj događaj Uskrsa sve okreće naopačke. Sigurnost žena je poljuljana. Naoružani vojnici, oni koji se čine neustrašivima, drhte i obamiru. Čak i veliki svećenici, pismoznanci, farizeji i Poncije Pilat – ne mogu ništa više. I kako događaj napreduje, oni postaju mali i beznačajni. A to se uvijek događa kada Bog uđe u životnu igru. Tada se oni, koji misle da su veliki i koji su previše zagrizli, smanjuju. Jer protiv Božje snage i sile, naše ljudske sigurnosti gube. A ono što je nama ljudima nemoguće – to čini snaga Svemogućega.
Pismo nam dalje govori: „Anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.“
Kamen koji je pokopao sve nade žena otkotrljan je. A o onome koji je umro, anđeo kaže: Živi! Čak se i ta čvrsta sigurnost iznenada srušila.
Kod žena se ne događa samo potres tla. One doživljavaju i emocionalni potres. Osjećaji se miješaju. Veliki petak, bičevanje, muka, smrt na križu! I odjednom bi sve trebalo biti potpuno drugačije. Boje se vlastite nade, boje se da je sve zabluda, pogreška. Tuga se ne može brzo pretvoriti u radost.
Krhki smo učenici, braćo i sestre, i često nesposobni ukloniti kamen koji nas zatvara u grobu. Nutarnji kamen, drame prošlosti, učinjene pogreške sve nas to sprječava da živimo kao uskrsnuli.
A uskrsnuće se događa tamo gdje, unatoč svim objektivnim okolnostima i bolestima, svim srcem vjerujemo i prepuštamo se Bogu života, gdje Božji potres može poljuljati našu staru, tužnu i negativnu sigurnost. Tamo gdje se usuđujemo vidjeti nešto novo kroz ruševine naših nesigurnih, trulih i krivih uvjerenja. Gdje počinjemo sebe i život gledati novim očima. Gdje uskrsnim očima gledamo Božji prst u našem svijetu.
Uskrs želi i u meni izazvati nemir kako bih zauzeo stav, znajući da neprestano osciliram između smrti i života, između grijeha i opraštanja, između sebičnosti i ljubavi, između fasadne religioznosti i žive vjere.
Neka ovaj Uskrs bude poput onog potresa, koji osvjetljava moje teškoće, moje zatvorenosti, situacije duhovne smrti i tjera me da se više otvorim drugima, vjerujem u život čak i u najvećim teškoćama, da bih postao navjestitelj života riječima i djelima.
I zato želim sretan Uskrs, svima vama, učenicima Uskrsloga.
Sretan Uskrs vama, koji ste prevladali križ i koji sijete nadu i svjetlo.
Sretan Uskrs onima koji su još uvijek prikovani i ostali na Golgoti, poput Tome ili poput Petra, kojima je teško prihvatiti promjene i nove stvarnosti. Još imamo vremena obratiti se, početi živjeti radosno, nakon što smo shvatili logiku Boga koji umire zbog ljubavi.
Sretan Uskrs, jer ako je Isus uskrsnuo, onda moramo težiti za onim što je gore.
Napustimo svoje grobove, svoje lažne sigurnosti, jer smrt nije uspjela skršiti neizmjernu snagu Božjeg života.
Recimo braći i sestrama da je Isus živ. Mnogi toga nisu svjesni. A čini se da su i kršćani to zaboravili.
Učitelj je živ i možemo ga susresti. Tu je, među nama, daje nam se u euharistiji i lomi kruh života, kojim nas hrani da nam srca ostanu hrabra i koljena uspravna. Amen.
