Središnje prijepodnevno misno slavlje u crkvi svetoga Jeronima predvodio je profesor biblijske teologije na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu dr. fra Domagoj Runje. Suslavili su pučkiški župnik Ivica Huljev, župnik u Nerežišću, Donjem Humcu i Dračevici Marko Plančić, nekadašnji pučiški župnik umirovljeni svećenik Andro Ursić, nekoliko pristiglih bračkih svećenika te redovnici iz franjevačkoga samostana svetoga Martina u Sumartinu i dominikanskoga samostana Svete Marije Milosne u Bolu.
Na početku homilije fra Domagoj je ustvrdio da postoje različiti kriteriji po kojima se mjeri zrelost čovjeka. Rekao je da je jedan od tih kriterija ljudske zrelosti, a osobito za muškarce, kada počnu voljeti djecu. Taj kriterij, naglasio je, vrijedi i za naučitelja svetoga Jeronima.
Kako je primijetio, lik svetoga Jeronima uglavnom se prikazuje s lavom ili s kamenom s kojim se udara u prsa izgovarajući riječi koje su mu pripisane: „Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac“ ili je prikazan kako piše jer je sveti Jeronim bio prevoditelj Svetoga pisma i pisac mnogih knjiga.
Propovjednik je istaknuo da je sveti Jeronim 34 godine života, odnosno od 386. do 420. godine, proveo u Betlehemu, u špilji koja se nalazi u blizini špilje Isusova rođenja gdje je provodio vrijeme u molitvi, učenju i pisanju. U toj špilji Jeronim je bio i pokopan, a njegovo tijelo u 13. stoljeću preneseno je u Rim u crkvu Santa Maria Maggiore. Kako je pojasnio dr. Runje, plan je bio da se svečeve kosti prenesu u rimsku crkvu svetoga Jeronima koju je sagradio Siksto V., ali je papa umro te se do danas plan nije ostvario.
„Sveti Jeronim je često u svojim pismima pozivao prijatelje da dođu k njemu u Betlehem. Prijatelju Pahomiju u poslanici je napisao da je u Betlehemu sagradio samostan i gostinjac u koji će ga primiti i smjestiti. Jeronimu je bio vrlo važan odnos prema djetetu Isusu. Jeronim je svoje zrele godine života proveo uz jaslice djeteta Isusa. Jeronim dijete Isusa stavlja prijateljima kao znak, kao poticaj i poziv da se promjene, poprave svoj život i budu bolji ljudi“, istaknuo je, uz ostalo, fra Domagoj.
Govoreći o Jeronimu i njegovu odnosu prema djetetu Isusu, naglasio je da se ove godine slavi 800. obljetnica od kada je sveti Franjo Asiški napravio prve žive jaslice u talijanskome mjestu Greciju. „Taj se događaj uklapa u događaj svetoga Jeronima i njegov odnos prema betlehemskome Djetetu“, kazao je.
Pojasnio je da je papa Honorije 29. studenoga 1223. godine prihvatio Pravilo Reda manje braće, odnosno svetoga Franje. „Sveti Franjo je po povratku iz Rima pred Božić izrazio svoju želju Ivanu, nekomu čovjeku koji je živio u tome kraju, da Božić bude proslavljen na poseban način. Tom prilikom pronađena je špilja, napravljene su jaslice, i dok je u božićnoj noći svećenik slavio misu, a đakon Franjo Asiški navijestio evanđelje i održao propovijed, u jaslicama se ukazalo dijete“, opisao je dr. Runje događaj iz Grecija.
„U živim jaslicama iz Grecija mali Isus bio je preplašen. Zašto to dijete kojemu je sve bilo pripravljeno, nije pokazalo radosno lice? To dijete bilo je preplašeno zato što se bojalo hoće li biti prihvaćeno i kako će biti prihvaćeno. To je temeljni strah svakoga čovjeka, od začeća do smrti. I onda kada još nismo svjesni sebe nameće se pitanje prihvaćanja. Kako ćemo biti prihvaćeni? Kako će nas prihvatiti naša uža i šira obitelj? Kako će nas poslije prihvatiti društvo? I kada dijete krene u vrtić, kasnije u školu, stalno se, cijeli život, nameće pitanje o prihvaćenosti. Pa i kad smo stari, obolimo i nemoćni smo, nameće se pitanje kako će nas ljudi prihvatiti kao stare, bolesne i nemoćne. Taj strah pokazao je mali Isus iz jaslica u Grecciju”, rekao je propovjednik.
Primijetio je da se i danas prave betlehemske jaslice, ali se u njima prikazuje maloga Isusa koji je radostan i razdragan te raširenih ruku. „Pozvani smo biti Josip i Marija koji prihvaćaju toga maloga Isusa, Josip i Marija koji prihvaćaju smještaj. Pozvani smo učiti od djeteta Isusa”, poručio je.
Osvrnuvši se na evanđeoske zapise, primijetio je kako evanđelisti nigdje ne ističu da je Isus poučavao djecu. „Evanđelisti su zapisali kako je Isus uzeo dijete, postavio ga posred svojih učenika te im poslao poruku: ‘Ako ne budete kao ovo dijete, nećete ući u kraljevstvo nebesko’. Ili: ‘Tko primi jedno ovako djete, mene prima, a tko prima mene, ne prima mene, nego onoga koji me posla.’ Isus je primao i blagoslivljao djecu. Isus nije poučavao djecu. Isus je poučavao odrasle. I zato je kršćanska pouka prije svega namijenjena za odrasle. Odrasle treba kršćanski poučavati“, istaknuo je okupljenima fra Domagoj. Za svetoga Jeronima ustvrdio je da je bio naučitelj Crkve te je riječima i pisanjem znao izraziti ono što vjeruje.
U navještaju svetopisamskih tekstova sudjelovali su pučiški vjernici, dok je evanđeoski ulomak navijestio župnik gradske Župe svetoga Petra u Supetru Pavao Gospodnetić. U molitvi vjernika upućen je zaziv i za nositelje vlasti, te one koji se trude za društveni i kulturni napredak, da uvijek postupaju pošteno i časno. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor svetoga Jeronima pod ravnanjem s. Danijele Mihić.
Blagdan svetoga Jeronima ujedno je i Dan Općine Pučišća. U prigodi toga Dana u dvorani „Hrvatski skup“ u petak 29. rujna održana je svečana sjednica Općinskoga vijeća na kojoj su istaknutim pojedincima dodijeljena priznanja prema odluci Općinskoga vijeća Općine Pučišća. Osim toga, upriličen je javni i kulturni program uz obilježavanje blagdana svetoga Jeronima. Središnje slavlje župne svetkovine najavila je domaća limena glazba „Brassčuta“ koja je uoči misnoga slavlja nastupila na središnjemu Trgu svetoga Jeronima.
(IKA)