Sinoda je proces, ne bez rizika, ali je također put koji valja zajedno proći kako bi se iskoristile velike prilike – rekao je papa Franjo u prigodi trenutka razmatranja održanoga danas (9. listopada) u Novoj sinodskoj dvorani u Vatikanu, povodom početka sinodskoga hoda. Napomenuo je da Sinoda nije parlament, nije ni istraživanje, nego crkveni trenutak, a protagonist je Duh Sveti. Na početku govora Papa je istaknuo ključne riječi sinode: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje.
Zajedništvo, poslanje, sudjelovanje
Primijetivši da su zajedništvo i poslanje „teološki izrazi“, Papa je dodao da oni označavaju otajstvo Crkve kojega se valja spominjati. Drugi vatikanski sabor je pojasnio da zajedništvo izražava samu narav Crkve, i istodobno potvrdio da je Crkva primila poslanje naviještanja i uspostavljanja Kristova i Božjega kraljevstva u svim narodima. Zatvarajući Sinodu 1985. godine, i sveti Ivan Pavao II. je istaknuo da je narav Crkve ‘koinonia’ (zajedništvo); iz njega – objasnio je papa Franjo – proizlazi poslanje Crkve da bude znak intimnoga sjedinjenja ljudske obitelji s Bogom.
Zajedništvo i poslanje mogli bi ostati pomalo apstraktni pojmovi ako se ne njeguje crkvena praksa koja izražava konkretnost sinodalnosti na svakom koraku hoda i djelovanja, promičući stvarno uključivanje svih i svakoga – istaknuo je Papa dodajući da je sinoda doista korisna ako postane živi izraz Crkve, djelovanja obilježenoga istinskim sudjelovanjem.
Sudjelovanje je potreba krsne vjere. Iz krštenja proizlazi jednako dostojanstvo djece Božje, unatoč razlikama u službama i karizmama. Zbog toga su svi pozvani sudjelovati u životu Crkve i u njezinu poslanju. Sudjelovanje svih prijeko je potrebna crkvena obveza – istaknuo je papa Franjo.
Rizici
Sinoda nudi veliku priliku za pastoralno obraćenje u misionarskom i ekumenskom smislu. Međutim upozorio je da taj proces nije bez nekih opasnosti. Prva je formalizam. Ako govorimo o sinodalnoj Crkvi – objasnio je Papa – ne možemo se zadovoljiti oblikom, nego nam je potreban sadržaj, oruđe i strukture koje podupiru dijalog i međudjelovanje u Božjem narodu, ponajviše između svećenika i vjernika laika, jer katkada među svećenicima ima elitizma zbog kojega se odvajaju od njih.
Sinodu bi se moglo svesti na izvanredan događaj, kao kada gledamo lijepo pročelje neke crkve, ali nikada ne uđemo u nju. Naprotiv, sinoda je put pravoga duhovnog razlučivanja, koji ne poduzimamo kako bismo dali lijepu sliku o sebi, nego da bismo bolje surađivali u Božjem djelu u povijesti.
Druga je opasnost intelektualizam. Učiniti sinodu nekom vrstom studijske skupine, s učenim, ali apstraktnim govorima o problemima Crkve i nevoljama svijeta; (…) gdje se djeluje površno i svjetovno te završavajući na kraju u uobičajenim sterilnim ideološkim i stranačkim klasifikacijama, odvajajući se od stvarnosti svetoga Božjeg naroda, od konkretnoga života zajednica raširenih u svijetu.
Treća opasnost na koju je upozorio papa Franjo jest iskušenje nepokretnosti. Izraz „uvijek se tako radilo“ otrov je u životu Crkve – istaknuo je Papa. Tko se kreće unutar tog horizonta, i ne primjećujući griješi, jer ne shvaća ozbiljno vrijeme u kojem živimo. Opasnost je tada da se na kraju usvoje stara rješenja za nove probleme. Zbog toga je važno da sinoda bude doista takva, proces u tijeku; neka lokalne Crkve uključi u zanosni i utjelovljeni rad koji utiskuje stil zajedništva i sudjelovanja.
Prilike
Papa je potom potaknuo da tu prigodu susreta, slušanja i razmišljanja doživimo kao vrijeme milosti koje nam, u radosti evanđelja, omogućuje da iskoristimo tri prilike. Prva je ta da strukturalno, a ne slučajno, krenemo prema sinodalnoj Crkvi; otvorenom mjestu na kojemu se svi osjećaju kao kod kuće i gdje mogu sudjelovati. Zatim, sinoda nam daje priliku da postanemo Crkva koja sluša; i treće, daje nam priliku da postanemo Crkva blizine. Božji je stil – istaknuo je Papa – blizina, suosjećanje i nježnost. Ako se to ne postigne, neće biti ni Crkve blizine. Crkva koja se ne odvaja od života, koja preuzima na sebe slabosti i siromaštva našega vremena, liječeći rane i ozdravljajući slomljena srca Božjom utjehom.
Nije potrebno stvoriti drugu Crkvu – napomenuo je Papa – nego drugačiju Crkvu, i upravo je to izazov; Crkvu otvorenu novosti koju joj Bog želi predložiti. Zbog toga se Sveti Otac nada da će ta sinoda biti vrijeme u kojemu će boraviti Duh Sveti, jer – kako je rekao – potreban nam je Duh, uvijek novi dah Boga, koji oslobađa od svakog zatvaranja, oživljava ono što je mrtvo, prekida lance i širi radost. Duh Sveti je Onaj koji nas vodi kamo Bog želi, a ne kamo bi nas povele naše ideje i naš osobni ukus – istaknuo je papa Franjo.
(Vatican News – hrvatska redakcija)