Na križnom putu dugačkom 19 kilometara sudjelovalo je oko 300 vjernika svih uzrasta. Pobožnost je počela u jutarnjim satima himnom križnog puta „Daruj nam mir“ u župnoj crkvi Gospe Karmelske u Bogomoljama. Prisutne vjernike pozdravio je, a pri polasku i blagoslovio, župnik Bogomolja i Gdinja fra Mario Divković. Potom se išlo do Pjace i kapelice Sv. Vicenca u Jerkovu Dvoru, zatim do kapele Gospe od Zdravlja, koja je na starom putu između Bogomolja i Gdinja, a onda do stare župne crkve Gospe od Zdravlja u Gdinju i crkve Sv. Lucije.
Tu se predvoditelj križnog puta don Toni Plenković spomenuo dugogodišnjeg župnika Bogomolja i Gdinja fra Augustina Tomasa. Povorka je nakon toga došla do župne crkve Sv. Jurja u Gdinju gdje je sudionike dočekao i pozdravio župnik fra Mario. Zatim su se hodočasnici uputili do crkve Sv. Petra u Visokoj gdje je župnik Divković sa svojim župljanima pripremio okrjepu za sudionike. Okrijepljeni hodočasnici stigli su do crkve Sv. Roka gdje je, između ostaloga, biskupijski kancelar don Ivan Jurin pročitao dio molitve pape Franje za prestanak rata i mir u Ukrajini.
Don Toni je preporučio da se od te postaje u šutnji ide prema Župi Zastražišće i prije ulaza u tu župu moli Gospina krunica mira. U Zastražišću su se hodočasnici najprije zaustavili kod kapele Gospe od Ruzarija u Grudcu te su se potom popeli na brdo kod crkve Sv. Barbare. Na kraju pobožnosti turistička voditeljica na otoku Hvaru Ivana Mateljan rekla je da je crkvica Sv. Barbare prvi put spomenuta 1407., što je čini jednom od najstarijih crkvica na otoku.
Rekla je da je ovaj dio otoka kroz povijest bio zanemaren te da je i danas, a to pokazuje činjenica da na ovom dijelu otoka stanovništvo ni danas nema vode. Istaknula je da im je ovaj križni put bio velika čast, spomenuvši kako i oni imaju križni put na Veliki četvrtak i na Veliki petak. Rekla je da njihov križonoša u uvali Stiniva stavlja križ u more kako bi bili u vezi s cijelim svijetom. Nakon toga hodočasnici su se spustili do kapele Sv. Roka u Jerkovu Dvoru, a onda krenuli k crkvi Gospe Snježne u Donjem Polju. Konačno su se ponovno uspeli na drugo brdo na kojemu je župna crkve Sv. Nikole u kojoj je hvarski biskup Ranko Vidović u popodnevnim satima predvodio misno slavlje u suslavlju dvanaest svećenika, koji su kao hodočasnici pratili svoje župljane na križnom putu.
Među njima bio je generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić, hvarski dekan i župnik don Toni Plenković, dekan otoka i župe Vis don Milan Šarić, biskupijski kancelar i župnik Brusja i Veloga Grablja don Ivan Jurin, župnik Bogomolja i Gdinja fra Mario Divković te župnik Zastražišća i Poljica don Josip Franulić Bepo.
Dekan Plenković je na svim postajama čitao križni put vjeroučitelja i pisca Nikole Kuzmičića, koji je rodom iz Zastražišća, te je na 12. postaji upoznao prisutne s njegovim životom. Pojedini vjernici spomenutih župa nosili su križ i čitali biblijske tekstove koje je odabrao don Toni. On je na svakoj postaji sudionicima uputio poruke. Mladi bračni par Marko i Karolina Rubil, članovi molitvene grupe „Novo srce“ iz Slavonskog Broda, kojima je ovo bio šesti križni put u Hvarskoj biskupiji, uz gitaru su započinjali prigodne pjesme, a na misnom slavlju su predvodili liturgijsko pjevanje. Na početku misnog slavlja muški pjevači braća Vinko i Jurca Beroš te Tomislav Fistonić i Ignacije Zaninović otpjevali su dio Isusove muke.
Biskup Vidović na početku mise pozdravio je vjernike te pohvalio svećenike što su „kao pravi pastiri izveli na pašu svoje stado, a onda ga doveli ovdje na izvor“, tj. euharistiju.
„Pobožnost križnog puta je najljepši i najbolji uvod u misu i priprema za nju. Križni put je zapravo ispit savjesti, ispit samoga sebe. Vjerujem da ste dopustili da vas dotakne Gospodin. Vjerujem da ste upoznali sebe onakvima kakvi jeste. Pozivam vas u ovom trenutku da stavite na ovaj oltar sebe takvima kakvi jeste, sa svim plusevima i minusima, s onim s čim se možete i s onim s čim se ne možete dičiti. Dopustimo Gospodinu da On svojom milošću zahvati u našu stvarnost. Neka nas očisti od kukolja, od onoga što nam ne pripada kao djeci Božjoj. Zahvatimo u ovaj Njegov izvor. Primimo Njega samoga da se mognemo vratiti kućama radosni, da možemo Isusa podariti onima s kojima živimo i koje nam je On povjerio“, rekao je biskup Vidović.
U propovijedi je, između ostaloga, istaknuo da pobožnost križnog puta spada u red najdivnijih i najsadržajnijih pobožnosti koje nam nudi naša vjera jer slavimo najveće otajstvo naše vjere – Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Naglasio je da križni put ne bi imao nikakvog smisla da Krist nije uskrsnuo. Pobožnost Križnog puta je otvoreno srce Isusa Krista te iz tog srca crpimo snagu za našu stvarnost, bez obzira koliko god ona bila teška, rekao je biskup.
Napomenuo je da je kao dugogodišnji župnik uvidio kako se ovoj pobožnosti često pristupa pogrešno i površno. Križni put se obavi, ali u ljudima i s ljudima se ništa ne dogodi, rekao je. Bude se na izvoru, a kući se ode jadnije nego što se došlo.
„Pčela kad dotakne nektar napravi med kao eliksir života, a s nama se na križnom putu ne dogodi ništa. Pobožnost križnog puta je pobožnost Isusova križnog puta. Naš križni put je njegov križni put. Na tom križnom putu suosjećamo s njim, ali i osuđujemo sve glavne aktere njegova križnog puta. Isusov križni put je naš križni put, križni put svakog čovjeka. Isus se odrekao svoga božanstva da bi nam se pridružio na našem križnom putu, da bi nam pokazao da je s nama, da nas ljubi, da bi nam rekao da ne možemo pasti tako nisko, napraviti tako veliki grijeh od kojega nas ne bi mogla spasiti njegova ljubav. Bit križnog puta je da se On, Isus, pridružio nama na našem križnom putu, da bi nam pokazao izlaz iz naše teške postaje u kojoj živimo i iz nje ne izlazimo i ne pravimo iskorak. Mnogi žive i umiru u istoj postaji svog života. Vrijednost pobožnosti križnog puta je u tome da vidim sebe i svoje nemoći i prepoznam sebe i svoje stanje u svakoj postaji te da vidim njega u svakoj svojoj životnoj postaji, da vidim njegove otvorene ruke koje žele da me podignu i vode“, poručio je biskup Vidović.
Bit križnog puta je u tome da se mi ne pridružujemo njem, nego se On pridružuje nama, kao onoj dvojici učenika na putu u Emaus, poručio je biskup. „Oni su na Veliki petak umrli zajedno s njim i zajedno s njim su pokopani. Razočarani i bez nade vraćaju se doma, u svoju svakidašnju stvarnost. Na svom putu beznađa, na svom križnom putu susreli su Isusa koga su prepoznali tek navečer ‘u lomljenju kruha’. Potom, iako umorni od puta, ustaju na noge i kažu: ‘Nije li u nama srce gorjelo dok nam je putem govorio!’ Više nisu umorni jer su njega susreli, jer im je On osmislio život. Idu nazad u Jeruzalem navijestiti radosnu vijest da je On živ. Smisao je križnog puta prepoznati Gospodina u svojim prilikama i neprilikama, u padovima i slabostima. I što je veća moja nemoć, On me više diže, nestaje umor, a nastaje radost susreta s Njim“, rekao je.
Ističući da je Isusova riječ učinkovita u našim srcima, biskup je pozvao vjernike da radost koju su primili ponesu svojim bližnjima. „Vidim da ste umorni, ali milost koju ste danas dobili jača je od umora. Veliko je iskustvo koje ste s Kristom doživjeli na ovom križnom putu. Ako dogodine na križnom putu bude onih koji se na to odluče na temelju vašeg životnog svjedočenja Krista, onda to znači da je ovaj križni put uspio. Kad večeras primite Krista i osjetite puninu radosti, pođite s ovog susreta puni te radosti i navijestite Krista onima s kojima živite, koje susrećete i koje vam je Bog povjerio“, rekao je biskup Vidović.
Na kraju misnog slavlja biskup Vidović i dekan Plenković zahvalili su svim sudionicima i organizatorima ove pobožnosti, među kojima su doprinos dali dekan Plenković, župnik Divković i kancelar Jurina te župljani Gdinja i Zastražišća, koji su na kraju okrjepom ugostili sve sudionike. Don Stanko je istaknuo osobitu ulogu dekana Plenkovića. Potom je otpjevana himna „Daruj nam mir“. Nakon toga je župna pjevačica Lena Fistonić zajedno s domaćim pjevačima otpjevala pjesmu „Sveta Bogorodice“.
(Fra Stipo Marčinković, IKA)