Seminar i duhovnu obnovu organizirali su hvarski dekan i župnik don Toni Plenković, župnik Staroga Grada don Ivan Brstilo kao domaćin i povjerenik Hvarske biskupije za liturgijsku glazbu maestro Slavko Reljić koji je prije seminara u župnoj crkvi s pjevačima napravio probu liturgijskih pjesama predviđenih za misno slavlje.
Potom je u Gradskoj knjižnici i čitaonici izvanredni prof. art. Blaženko Juračić, magistar kompozicije održao predavanje o jeziku svetosti gregorijanskog pjevanja. Profesora Juračića i okupljene pjevače pozdravio je maestro Reljić koji je napomenuo kako neki tvrde da i pjevanje Gospina plača na otoku Hvaru ima svoje ishodište u gregorijanskom pjevanju. U svezi s tim Dinko Marijan i Krišto Barbić otpjevali su dio Gospina plaća iz župe Pitve kod Jelse: „Nut mislimo o tom danas ki na križu umri za nas“. Nakon toga profesor Juračić je predavanje počeo s molitvom i tako iskazao svoju duboku vjeru i pobožnost te nazočnima teorijski i praktično približio svijet gregorijanskog pjevanja.
Predstavio je dodirne točke glagoljaških i gregorijanskih napjeva te različite utjecaje beneventanskog pjevanja, liturgijskog pjevanja akvilejske patrijaršije i ambrozijanskog pjevanja na određene melizme tog napjeva. Zatim je predstavio uzroke stvaranja svetog pjeva, počevši od Mojsijeve pjesme u Starom Zavjetu do Jaganjčeve pjesme u Otkrivenju koje upućuju na misterij otkupljenja.
Proces otkupljenja nužno vodi do sakramenata a samim time i do liturgije gdje „sakralno pjevanje sljubljeno s riječima, tvori nužan i neodjeljiv dio svečanoga bogoslužja“, rekao je predavač upozorivši da koncilska konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium donosi jasne smjernice za svetu glazbu. Zatim je dao do znanja da je gregorijanski koral ritualni napjev – “vlastit” liturgiji Rimske Crkve s prvotnim svojstvom da bude molitva. Zapravo su „gregorijanske melodije bile komponirane da bi, s mnogo razboritosti i mudrosti, osvijetlile smisao riječi“.
Progovorivši o tehnici skladanja gregorijanskih napjeva i neumatskim znakovljem uveo je okupljene u napjev Christus factus est s jasnim primjerima centonizacije i njenog iščitavanja u egzegetskom smislu. Pjevajući te napjeve nastojao ih je povezati sa stanjem duha na koje oni upućuju. Na kraju se prof. Juračić dotaknuo i pučkog pjevanja s referencom na gregorijanske melodije posljednice Svetoj žrtvi uskrsnici koja u svojstvu interpoliranja koristi napjev Dies irae, dies illa. Uvodeći sudionike u misterij tišine i svjesnosti „lahora“ posvjestio je raspoloživost i stanje duha pri samom pjevanju napjeva.
Nakon izlaganja maestra Juračića pjevač isu se vratili u župnu crkvu gdje je župnik Brstilo predvodio pokorničko slavlje u sklopu kojega je, nakon odgovarajućih biblijskih čitanja, održao duhovni nagovor i pripremio pjevače za sakrament ispovijedi.
Nakon ispovijedi dekan Plenković je predvodio svečano koncelebrirano misno slavlje i održao prigodnu propovijed na temu biblijskih čitanja dana. Liturgijsko pjevanje predvodili su zborovi i pučki pjevači otoka Hvara u čemu su do izražaja najviše došli Faroski kantaduri i pučki pjevači župe Pitve.
Don Toni je u propovijedi, tumačeći Isusovu prispodobu o farizeju i cariniku u Hramu, naglasio: „Gledajući kako bahato ovaj farizej stoji pred Bogom i moli u Hramu možemo zaključiti da, kad se poremeti moj odnos prema Bogu, kad gradim i vjerujem u lažne i krive slike o Bogu, koje ne dolaze iz evanđelja, iz Krista koji je lice Očevo – sve krene naopako. I moj odnos prema sebi i prema drugima. Zato farizej sebe uzveličava, a druge ponižava, gleda s visoka,” pojasnio je don Toni.
„Crkva Kristova nije društvo savršenih, koji su bolji od drugih, pa imaju pravo pokazivat prstom u tuđe grijehe. I mi ovdje oko oltara ni po čemu nismo bolji od ikoga ispred oltara niti od ikoga tko nema nikakve veze s oltarom. Iako se tako može činiti, jer se i odjećom izdvajamo, jer izgovaramo Isusove riječi i upravljamo obredima. Naša pozicija ni po čemu nije u prednosti pred bilo kim u Crkvi niti izvan nje. Mi smo isto samo grešnici potrebni milosrđa. Ni to što netko pjeva u crkvi, svira u crkvi ili ne znam što čini u crkvi – ne čini ga to privilegiranim niti boljim od drugih. Samo svijest o vlastitoj malenosti, samo iskrena molitva poput carinikove – ‘Bože milostiv budi meni grešniku’! – , samo vjera da je Božje milosrđe veće od svih mojih zastranjenja može mi probudit nadu da ću poput carinika sići kući opravdan, oslobođen,“ istaknuo je dekan Plenković koji je na kraju misnog slavlja zahvalio svim sudionicima i organizatorima susreta. Sudionici su druženje nastavili u Gradskoj knjižnici i čitaonici.
