Radosnom događaju za župu Bračkoga dekanata priključili su se i vjernici iz okolnih župa, posebno iz obližnje sv. Ivana Krstitelja u Postirima. Uz biskupa Vidovića koncelebrirao je dekan Bračkoga dekanata župnik u Pučišćima Ivica Huljev i nekoliko pristiglih svećenika. U liturgijskim obredima hvarskom biskupu asistirali su župni upravitelj Jure Martinić i bogoslov Hvarske biskupije Tonči Prugo.
Pozdravljajući vjernike pristigle na slavlje posvete župne crkve, biskup Vidović rekao je da je nemoguće slaviti posvetu crkve bez posvete oltara. U homiliji vjernicima je približio važnost oltara u crkvi te zajedničkoga okupljanja na euharistijsko slavlje. „Oltar je središte crkve. Sve što se u crkvi događa, događa se upravo oko oltara. On simbolizira Isusa Krista, On je veliki svećenik, žrtvenik i žrtva”, rekao je u uvodu u homiliju. Govoreći o posveti crkve, mons. Vidović ustvrdio je da je kamena crkva ustvari samo simbol žive Crkve. „Kamena crkva je živa zajednica vjernika, mistično tijelo Kristovo. Mi kršćani živo smo kamenje koje se ugrađuje u tu živu zajednicu. Krist je glava koja čini sve u svima”, pojasnio je hvarski biskup.
Pristigle vjernike potaknuo je na razmišljanje o otajstvu oltara. „Što se to događa na oltaru? Što se to po oltaru događa u meni i tebi, među nama? Kad dolazimo nedjeljom i blagdanom na misu, svatko od nas dolazi iz svoje stvarnosti. Svatko od nas najbolje zna s čime i zbog čega dolazi u crkvu. U crkvi zauzimamo mjesto. Jedino za vrijeme pričesti izlazimo s mjesta, a poslije mise vraćamo se opet u našu stvarnost. U jednomu trenutku euharistije svi mi dolazimo na oltar. To je trenutak prikazanja, uzvišeni trenutak mise. Kruh i vino su dar Božji, ali i plod rada ruku čovječjih. Sve je Božji dar. Bog nam taj dar daje u sjemenu. No, sjeme je samo mogućnost, a ne živi se od mogućnosti. Živi se od plodova. Bog sve nas želi uključiti u taj dar. Bog želi naš doprinos. Želi da njegujemo to sjeme kako bi od njega nastao plod“, rekao je, između ostaloga, biskup Vidović, razlažući važnost aktivnoga sudjelovanja u euharistijskom slavlju.
Istaknuo je kako vjernici u kruhu i vinu prikazuju sami sebe na oltar. „Mi smo taj kruh i vino natopili našim znojem i trudom, našim brigama i nevoljama, radostima i žalostima. Taj kruh i vino predstavlja, brate i sestro, mene i tebe. Kad svećenik prinese taj kruh i vino, u središnjem dijelu mise izgovaraju se Isusove riječi: ‘Ovo je moje tijelo’, ‘Ovo je moja krv’. Isus nas u potpunosti pritjelovljuje sebi. Želi da budemo njegovi. Taj uzvišeni trenutak mise zove se pretvorba. Ona, draga braćo i sestre, nije vrhunac, već središnji dio euharistije”, pojasnio je mons. Vidović.
„Kao njegova djeca imamo pravo sjesti za njegov stol. Kao njegova djeca imamo pravo blagovati s toga stola. To je vrhunac mise. Pričest je vrhunac euharistije. Po pričesti Isus sam ulazi u našu stvarnost. Želi napraviti pretvorbu u nama. Nas slabe i grešne želi pretvoriti po mjeri Božjoj. Isus nas prožimajući suobličuje sebi“, istaknuo je hvarski biskup, razloživši značenje euharistije za vjernički život.
Poručio je kako „samo osnaženi Kristom možemo jedni druge osnaživati u životu i stvarati međusobno zajedništvo“. „Ako sam dopustio da Krist u meni raste, tek tada sam sposoban rađati Krista u ovomu svijetu. Tada ja i ti, brate i sestro, postajemo kruh koji se dijeli i lomi za druge. Tek tada postajemo živa Crkva, dar jedni drugima”, poručio je hvarski biskup.
Čestitao je vjernicima na događaju posvete župne crkve te ih pritom pozvao da na misu ne dolaze iz običaja nego iz žive vjere. „Dopustimo Kristu da uđe u naše srce, dopustimo mu da uđe u naš život. Neka svaki naš korak bude prepušten njemu. Zbog toga se nećemo nikada pokajati”, zaključio je biskup trootočke biskupije.
Pred kraj euharistijskoga slavlja zahvalio je vjernicima na sudjelovanju u obnovi župne crkve i događaju njezine posvete. Ustvrdio je kako je posveta crkve znak života Crkve, znak života župne zajednice. „Ova crkva samo je mjesto na kojemu se okuplja živa Crkva. Ona ima vrijednost koliko smo mi živi i zdravi, koliko smo pritjelovljeni Kristu. Ako Krist djeluje u nama, onda smo zajednica”, poručio je okupljenomu Božjemu puku.
Mons. Vidović otkrio je zatim spomen-ploču postavljenu pri dnu župne crkve s lijeve strane na kojoj je upisan tekst sljedećega sadržaja: „Ovu crkvu Uznesenja Marijina sagrađenu na temeljima crkve iz 1228. godine posvetio je hvarski biskup mons. Ranko Vidović 14. kolovoza 2021. godine”.
Župna crkva u Splitskoj sagrađena je na temeljima crkve iz 1228. godine. U nekoliko navrata dograđivana je i proširivana, posebno u 19. stoljeću. Domaći župnik Jure Martinić nije krio zadovoljstvo zbog slavlja posvete župne crkve koja je za tu prigodu bila posebno ukrašena. „Nema sumnje, posveta crkve najveći je rang svetkovanja u Crkvi. Župna crkva u Splitskoj nikada službeno nije bila posvećena, pa je događaj njezine posvete od iznimne važnosti za župnu zajednicu”, izjavio je medijima poslije liturgijskoga slavlja župnik Martinić. Rekao je da su oltar i ambol rad kipara Lovre Jakšića, izrađeni u njegovoj radionici u Donjemu Humcu. U pripremi je, dodao je, i krstionica za crkvu Uznesenja Marijina.
Župnik Martinić istaknuo je da se u proteklomu razdoblju ozbiljno radilo na obnovi župne crkve. Spomenuo je tako uređenje krovišta crkve, zatim konstrukcije za zvona, korskih klupa, a obnovljeni su kipovi Srca Isusova i Majke Božje te postaje Križnoga puta. Župnik je priznao da su zahvati oko obnove crkve Uznesenja Marijina bili financijski zahtjevni, ali i naglasio veliku spremnost vjernika i žitelja oko uključivanja u obnovu njihove župne crkve. „Ljudi su sa svojim donacijama već kroz tri-četiri godine prikupljali sredstva za župnu crkvu. Osim toga, u Splitskoj imamo župnu kuću koju iznajmljujemo pa smo i tim sredstvima pomogli obnovu. No, bez domaćih ljudi, a osobito žena koje se revno brinu o župnoj crkvi kao o vlastitomu domu, jednostavno ne bi išlo”, ponosno je rekao župnik Martinić.
Pomoć u opremanju crkve novim oltarom, ambonom i krstionicom pružila je i Hvarska biskupija, a sredstva za obnovu crkve odobrila je i Splitsko-dalmatinska županija. (IKA)