Suslavio je župnik fra Stipo Marčinković. Liturgijsko pjevanje predvodio je troglasni ženski župni „Zbor Sv. Jurja“. Drevni je običaj u župi Sućuraj da se prije misnog slavlja čita „Život“, životopis sv. Ante. Ove godine to su učinili načelnik općine Sućuraj Ivan Slavić, Tatjana Mihaljević i Ante Franičević. Biblijska misna čitanja pročitale su Žana Slavić i liječnica Vanja Sušec iz Splita, trenutačno na službi u Sućurju. Molitvu vjernika pročitale su učenice Marijeta Slavić i Nada Mihaljević.
Sve nazočne, osobito biskupa Vidovića, pozdravio je župnik Marčinković. Među nazočnima bilo je hodočasnika iz Drvenika, Zaostroga i Živogošća te iz susjedne Župe Bogomolje i drugih mjesta. Župnik Marčinković istaknuo je kao je sveto tlo na kojemu je crkva Sv. Ante, jer su je na tom tlu sa svojim narodom sagradili franjevci iz Zaostroga 1663., nakon što su 1646. stigli u Sućuraj, bježeći od turskih zuluma, nasilja.
Biskup Vidović je u propovijedi, između ostaloga, istaknuo da je sv. Ante u svijetu jedan od najpoznatijih i najčašćenijih svetaca. S pravom se zove ‘svecem svega svijeta’. Svi ga svojataju i žele za sebe. Oni u Lisabonu u Portugalu, gdje je rođen, zovu ga Lisabonski, oni u Padovi u Italiji Padovanski, jer je tamo proživio najveći dio života, a Splićani ga nazivaju Poljudskim, po njegovu svetištu na Poljudu.
Bog nas po zagovoru svetaca uslišava
„Za ono što je dobro svi se otimaju. Došli smo ovdje da nas sveti Ante pokrene, da nas izazove, potakne da napravimo iskorak iz svoje stvarnosti. U suprotnom može se dogoditi da s izvora na koji smo došli odemo još žedniji nego kad smo došli. Sv. Ante je iz ‘svijeta’ otišao u tišinu augustinskog samostana gdje se otvorio Bogu, Isusu, i omogučio mu da uđe u njegovu nutrinu i intimu. Tek u zajedništvu s Bogom Ante je mogao ljubiti ljude koje mu je Bog povjerio. Ali roditelji i rodbina, ponosni na njega, svojim pohodima Anti ometali su ga na njegovu putu. Stoga je Ante zamolio da ga se premjesti u Koimbru gdje je u miru mogao rasti kao redovnik i dijete Božje“,
U Koimbru su stigla mrtva tijela franjevačkih mučenika iz Maroka, pojasnio je biskup Vidović te dodao da se sv. Ante se oduševio s franjevačkim mučenicima. „Stoga je poželio poći u Maroko navješćivati Evanđelje i dati život za Isusa Krista, kao što je On svoj život dao za nas. Ali, pošto augstinski red nije misionarski, Ante je otišao k franjevcima. No, Isus nije želio ono što je Ante poželio. Tako da je Ante krenuo za Maroko, ali se zbog bolesti morao vratiti preko Sicilije u Padovu. Tu i u drugim mjestima proslavio se kao veliki propovjednik Isusa Kista i njegove Radosne vijesti. Ante je bio prožet Gospodinom. Stoga je Isus Krist progovorio i djelovao po njemu i kroz njega, pa se mnogo svijeta sa stranputica svoga života vratilo u život. Da je Ante slučajno poginuo u Maroku, ne bi se dogodile tolike promjene u mnogim ljudima. Stoga nije čudno što mu je kao velikom propovjedniku Evanđelja i Isusa Krista jezik ostao neraspadnut“, rekao je biskup Vidović
Naš pristup svecima često vidim kao površan i pogrešan jer mislimo da su sveci tu samo kao zagovornici za naše potrebe, da bi potom svatko išao svojim uobičajenim putem, naglasio je biskup. „Istina je da nas Bog po zagovoru svetaca uslišava. Ali njihova je poruka ovo: ‘Ono što je Bog učinio u meni i po meni to želi učiniti i u tebi i po tebi.’ Gospodin želi da mi budemo sveti, On nas je pozvao na svetost i to je naš temeljni poziv. ‘Sveti budite, jer sam svet ja, vaš Bog i vaš otac’. Znači da u ovom svijetu moramo biti što savršenija slika Isusa Krista, da što jasnije i snažnije odražavamo lik Isusa Krista u svijetu i da budemo što sjajniji odsjaj njegove svjetlosti u našem svijetu. A to se ne može dogoditi bez nas. Bog je sjeme svoje svetosti bacio u srce svakoga čovjeka. Mi smo dužni voditi brigu o tom sjemenu u nama kako bi donijelo obilati rod“, dodao je propovjednik.
Potrebno je otvoriti se Bogu i njegovim milostima
Na to nas potiču sv. Ante i ostali sveci, pojasnio je biskup Vidović, te nadodao da smo Božja djeca i kao takvi trebamo živjeti u našem svijetu. „Nije dobro tražiti zagovor sv. Ante i potom misliti da je sve riješeno i da možemo ići ustaljenim, vrlo često lošim putem. Sveti Ante i drugi sveci uče nas kako se živi svetim životom, a to je život u zajedništvu s Bogom. Život svetaca nije prolazio u traženju nečijih zagovora, nego u životu s Bogom i u Njegovu slavljenju. Rijeka Božjih milosti teče prema nama. Potrebno je da se otvorimo Bogu i njegovim milostima, njegovim darovima. Jer, nužno je potrebno da Bog sa svojim milostima uđe u nas; u naše duše i naša srca. Potrebno je da Božje sjeme proklije u nama i donese obilati rod koji čovjeka i svijet čini sretnim. To je poruka svetoga Ante kojega danas ovom svetkovinom slavimo“, poručio je biskup Vidović.
Nakon misnog slavlja kroz oba dijela Sućurja, kroz Gornju i Donju Bandu, prošla je tradicionalna procesija s kipom sv. Ante s kojim su na kraju, pred Crkvom sv. Ante, blagoslovljeni misari te mjesto i župa Sućuraj i to spuštanjem i dizanjem Svečeva kipa na sve četiri strane svijeta. U procesiji je pjevana starinska pjesma o životu sv. Ante, koja se u devet dijelova pjeva u dane devetnice na čast sv. Ante. Kip su nosili Tony Piacun, Jure Kačić Bartulović, Filip i Petar Prekpalaj, Ante Franičević i Ivan Slavić. Na čelu procesije stijeg sv. Ante nosio je Vice Franičević.
Nakon procesije, po drevnom običaju, u Svečevoj Crkvi biskup Vidović blagoslovio je cvijeće i djecu. Među djecom bio je i Adriano Ivan Franičević, sin Tomislava Franičevića i Nore r. Vela, kojega je župnik Marčinković krstio u jutarnjim satima. Župljani župe Sućuraj pripremali su se za svetkovinu svoga suzaštitnika sv. Antuna Padovanskoga pobožnošću trinaest utoraka, te devetnicom i trodnevnicom na čast sv. Ante. Svetkovina sv. Ante proslavljena je i u Župi Gdinj gdje je misno slavlje i procesiju oko župne crkve sv. Jurja predvodio župnik fra Mario Divković koji, kao bosanski franjevac, boravi u Sućurju. (IKA)
