Dragi biskupe Petre!
Kada samo pripremali proslavu vašeg biskupskog ređenja, nismo mogli ni slutiti da će ipak, nakon samo tri godine, doći vrijeme oproštaja. Živo se sjećam, nakon dugog iščekivanja novog biskupa, bili smo puni pitanja: kako će to biti? Koje mogućnosti danas može pružiti jedna relativno mala biskupija, sa sve manjim brojem stanovnika i svećenika?
I kako to obično biva, nakon velike proslave započelo je ono puno važnije: konkretan život i njegovi zahtjevi. Ukrcali ste se na stari brod naše Hvarske biskupije. I uočili ste, nema na tom brodu čudesne povijesti i duge tradicije previše posade ni previše putnika. Nema na ovom našem starom brodu puno prilika za velike skupove i pompozna slavlja, nema ni puno otmjenih prostora, uglednih crkvenih službi i počasnih naslova za koje bi se posada možda tukla i tako odvela brod u potpuno krivom pravcu. No, mi želimo biti uvjereni, možda je to njezina prednost; da neopterećena naplavinama prošlosti plovi slobodnije i, unatoč poznim godinama, uspijeva se lakše kretati i isploviti na nova, drugačija i nemirnija mora.
Ali, imali ste priliku pronaći ono što ovu našu staricu uistinu čini majkom: a to su djeca. To su ljudi, koji na ovim našim otocima žele graditi budućnost u kojoj će Crkva očito imati drugačiju ulogu od one u slavnoj prošlosti, ali vjerujemo – imat će je. To su ljudi koji ovu našu biskupiju zovu svojom, koji još uvijek imaju hrabrosti u nama prepoznati suputnike i supatnike koji zajedno s njima traže i naviještaju Boga – smisao svega što činimo. I na istom brodu zajedno s nama žele ploviti prema novim morima, jer – ploviti se mora.
Zato vam, pred sam kraj vaše službe u ovoj biskupiji, u ime svećenika, redovnika i redovnica, te vjernika laika, od srca zahvaljujem. Hvala na Vašoj konkretnosti i jasnoći od koje smo svi, posebni mi koji smo s Vama imali priliku svakodnevno živjeti i djelovati u Ordinarijatu puno naučili. Hvala Vam na trudu i radu kojega ste uložili na kormilu ovog našeg broda.
Dragi biskupe Petre, dok vam poklanjamo sliku na kojoj Stjepan i Prošper drže našu katedralu, želimo da iz ove biskupije ponesete ono što ova slika i simbolizira: puno duha sv. Stjepana koji se do krvi borio da vrata Crkve ostanu širom otvorena za one traže načine kako bi u nju ušli. Ponesite i puno duha sv. Prošpera koji je život darovao i pokazao kako čovjek, ozdravljen Božjom dobrotom može ozdravljati sve; ljude, odnose i zajednice. A zatvorenih vrata koje treba otvoriti i ranjenih odnosa koje treba zaliječiti uvijek ćemo imati.
Dragi biskupe Ranko, dok vama kao svojem novom biskupu izražavamo dobrodošlicu, želimo blagoslovljen početak i svaki dan služenja u našoj sredini. Neka naša prva želja bude konkretizirana jednom parolom: 29 godina je previše (to je već riješeno) a 3 godine je ipak premalo (to računamo da će biti riješeno).
Dragi biskupe Petre, vjerujem kako znate da su vam vrata ove biskupije uvijek širom otvorena. Ako ne kao mjesnom biskupu, onda kao onome čemu bi riječ „biskup“ trebala biti najsličnija – kao prijatelju.
Hvala na svemu i Bog vas blagoslovio!