Prije misnog slavlja na oltaru katedrale bilo je izloženo Presveto s kojim je preko Trga svetoga Stjepana I., pape i mučenika, održana procesija s kojom je završeno 40-satno klanjanje. U procesiji i na misi sudjelovali su članovi hvarskih bratovština sv. Križa i sv. Nikole.
Na početku misnog slavlja biskup Vidović pozdravio je sve vjernike, redovnike i sedamnaest svećenika suslavitelja, među njima osobito generalnog vikara dok Stanka Jerčića i hvarskog dekana i župnika don Tonija Plenkovića, napomenuvši kako dekani Brača i Visa, kao i tamošnji svećenici, nisu mogli doći zbog nevremena. S Brača je jedini uspio doći dominikanac don Ivo Plenković.
Biskup je svećenicima čestitao ‘ uzvišeni dan svećenika’ te dodao: „Mi ćemo danas obnoviti svoja svećenička i krsna obećanja i ucijepiti se duboko u Isusa Krista kao mladice u trs kako bismo mogli izrastati iz Njega kao mladice sposobne u plodno i nepolodno vrijeme donositi i darivati puni plod života. Stoga vas, braćo i sestre molim da se molite za nas, ne samo danas, nego svakog dana, da budemo jedno srce i jedna duša, da zajedno koračamo prema cilju našega života, prema nebeskom Jeruzalemu. Danas ćemo u vrijeme svete mise blagosloviti ulje pomazanja i posvetiti ulje krizme, ulje kojim smo svi mi pomazani u trenutku krštenja, posebno u trenutku krizme, a mi svećenici u trenutku našeg svećeničkog ređenja. To je je ulje kojim mažemo oltar kada posvećujemo novu crkvu. Neizmjerna je milost koju nam Gospodin danas želi podariti. Stoga otvorimo svoja srca ovom događaju milosti i radosno započnimo ovo slavlje“, rekao je biskup Vidović.
U propovijedi je istaknuo „kako je papa Franjo bulom ‘Nada ne razočarava’ proglasio Redoviti jubilej 2025. godine pod geslom ‘Hodočasnici nade’, želeći da ovaj Jubilej bude trenutak živog i osobnog susreta s našim Gospodinom Isusom Kristom, kako bismo iz tog susreta, odnosno snagom milosti tog susreta, mogli napraviti iskorak iz naše osobne i zajedničke stvarnosti“, rekao je biskup Vidović.
Podsjetio je da „Papa u buli proglašenja Jubileja spominje ‘jake trenutke’ – milosne trenutke potrebne kako bi se hranilo i jačalo nadu. Jedan od tih jakih trenutaka – milosnih trenutaka, svakako je i ovaj današnji dan, svećenički dan, kada postajemo svjesni našeg poziva i poslanja, svjesni da smo mladice koje izrastaju iz Njega, svoga trsa: ‘Ja sam trs, vi mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda'(Iv 15, 5) I da bi još više istaknuo tu našu sudbinsku povezanost s Njim, On dodaje: „Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa“(Iv 15,5), naveo je biskup Vidović.
Biskup je pojasnio kako je to „jedan i jedinstven poziv i poslanje koje nam je Isus uputio“, a imaju „tri bitnosti-posebnosti, tri naglaska: Riječ Božju, Euharistiju i Ljubav“. Svećenici su službenici tih naglasaka.
Biskup je podsjetio kako se Isus na dan Uskrsa ukazao svojim učenicima i zapovjedio im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16, 15), dodajući kako „naviještati Riječ Božju sa snagom, poput Isusa, može samo onaj tko je iskusio snagu te Riječi i njezinih plodova u svom životu“.
„Drugi poziv i poslanje dogodili su se za vrijeme posljednje večere kad je Isus rekao: ‘ Uzmite i jedite, uzmite i pijte. Ovo je moje Tijelo, ovo je moja Krv. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju u meni ostaje i ja u njemu’ (Iv 6, 56). To je poziv na potpuno zajedništvo s Njim, nakon čega slijedi i poslanje: ‘Ovo činite meni na spomen“ (Lk 22, 19), rekao je biskup, istaknuvši da pri tim riječima Isus nije mislio samo na slavljenje Euharistije, svete mise, „nego na ono što je bitnije – da mi sami budemo Euharistija, Kruh koji se lomi i dijeli onima koji su nam povjereni. Kao što mi živimo od njegova sebedarja da tako oni koji su nama povjereni žive od našeg sebedarja“.
„Treći Isusov poziv, koji je ujedno i poslanje, dogodio se nakon pranja nogu, kada Isus reče: ‘Zapovijed vam novu dajem, ljubite jedni druge“ (Iv 13, 34), naveo je biskup Vidović, protumačivši da je je novost ove Isusove zapovijedi u načinu ljubavi, u onome ‘kako ljubiti’, u onom ‘kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 13, 34), rekao je biskup Vidović, napominjući: „A on je nas ljubio tako da je položio život svoj za nas. Tako smo i mi dužni živote položiti za svoju braću (1 Iv, 3,17)“.
Biskup je usto preporučio: „Potrebno je, braćo i sestre, osloboditi se sebe, svoga načina ljubavi, svoga pogleda. Potrebno je prihvatiti pogled Božji, pogled djece Božje, jer ‘Bog ne gleda kao što gleda čovjek; čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu.“ (Sam 16,8)
Spomenuo je riječi Michelangela kako on, kao i drugi kipari, ne prave skulpture iz kamena, npr. jednog anđela, jer taj anđeo već postoji u kamenu. Sve njihovo umijeće je u tome da po daru Božjem vide tog anđela okovana u kamenu i čine sve da ga oslobode od svega onoga što mu ne pripada. Što im je pogled savršeniji to više dižu višak kako bi anđeo zasjao u punom i pravom svjetlu.
U tom smislu biskup je preporučio: „Takav bi trebao biti i naš odnos jednih prema drugima. Čistoćom svoga pogleda, čovjeka, bez obzira u kakvom ga stanju zatekao, treba prepoznati kao svoga brata i svoju sestru, i učiniti sve što mi je moguće da ih oslobodim od viška, od onoga što im ne pripada, kako bi zasjali u punom i pravom svjetlu, da bih ponovno stekao brata i sestru. Taj čisti pogled, to iskreno nastojanje da oslobodim čovjeka od onoga što mu ne pripada, kako bi zasjao u punom i pravom svjetlu, spada u bit našega svećeničkog i kršćanskog poziva. ‘Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13, 35), zaključio je biskup Vidović.
Nakon propovijedi uslijedila je obnova svećeničkih obećanja te blagoslov bolesničkog ulja i posveta ulja krizme.
Liturgijsko pjevanje pod misnim slavljem predvodio je katedralni zbor pod ravnanjem Klare Milatić i uz orguljašku pratnju Jasne Fistonić.
