U Svirčima proslavljen blagdan Svetoga Križića

Zavjetni blagdan Svetoga Križića proslavljen je u utorak 6. veljače 2024., u župi Svirče na otoku Hvaru, svečanim euharistijskim slavljem i procesijom.

Prije mise, oko župne crkve sv. Marije Magdalene obišla je tradicionalna procesija u kojoj je predslavitelj, župnik u Starome Gradu don Ivan Brstilo, Križićem – moćnikom blagoslovio sudionike slavlja i mjesto Svirče.

Misu su suslavila šestorica svećenika, među kojima je bio domaći sin, hvarski dekan i župnik don Toni Plenković. Pri oltaru je posluživao đakon Hvarske biskupije don Tonči Prugo. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Sv. Marije Magalene pod ravnanjem i hramonijskom pratnjom maestre Klare Milatić.

Župnik Brstilo u propovijedi je govorio o naviještenom odlomku Evanđelja (Iv. 3, 1–21), o susretu Isusa i Nikodema. Isus upozorava da nitko tko se ne rodi nanovo, odozgor, od Duha, neće vidjeti kraljevstva Božjega. „To novo rođenje počinje onda kada oči budu uprte u Isusa i kada se stvarnost počne promatrati odozgor, iz Božje perspektive“, pojasnio don Ivan.

Poruku Evanđelja povezao je s pročitanim ulomkom Knjige Brojeva (Br 21, 4–9) u kojem se svraća pažnja na ono što se dogodi kad čovjek postane otrovan. „Zatrovanost počinje puno prije ugriza zmije. Ugriz je samo konačni pokazatalj i dovršetak otrovanosti čovjeka. Otrovanost počinje onda kad čovjek nije sposoban pogledati u oči vlastitom zlu i vlastitim idolima i odreći ih se, nego krivi Boga i druge ljude za zlo koje mu se događa. Stoga je mrmljanje prvi i najbolji pokazatelj zatrovanosti nečijeg duha“, rekao je predslavitelj.

„Bog dozvoljava biblijskim zmijama da ujedaju ljude ne zato što se naljutio na njih kao uvrijeđeni otac nego što želi na jedan vrlo konkretan način pokazati svojoj djeci kolika je razornost otrova kojemu se dozvoljava da kola njihovim žilama. Bog koristi zmije kao sredstvo ‚spasenja‘. Zmijski otrov je farmakon – i lijek i otrov. Ovisno kako ga koristiš, može život spasiti ili pogubiti. Bog raskrinkava Zlo dozvoljavajući čovjeku da ga iskusi preko kazne, a ona je zlo preko kojega se pojedinca želi osvijestiti o krivim koracima koje je učinio i posljedicama koje slijede nakon krivih koraka. Stoga je Mojsije, po Božjem planu, i podigao mjedenu zmiju. S tim se želi reći ono bitno: pogledati u mjedenu zmiju znači ne fokusirati se na otrov koji je u tebi nego na Onoga koji te može izliječiti. Ozdravit ćeš jedino kad do kraja pogledaš u oči zlu kojem si dao mjesta u svojoj nutrini i kad ga se odrekneš pristajući uz Onoga koji je zbog zla bio pokazan kao zatrovan, a zapravo je bio liječnik. Njega je Otac poslao ne da osudi svijet nego da ga spasi“, kazao je don Ivan.

„Po čovjeku je svijet zatrovan, ali po Čovjeku će svijet biti i izliječen. Isus na križu simbol je otrovanosti. On je slika svijeta zatrovanog mržnjom i znak što je sve zatrovani čovjek spreman učiniti – ubiti Boga, ali On je ujedno i lijek, jer svatko tko pogleda, tko pristane uz Njega bit će ozdravljen i imat će udio u Njegovoj slavi. Krist nije dokinuo zlo, kao što ni Bog u Starom Zavjetu nije dokinuo zmije. Svakodnevno vidimo da Zlo postoji i vidimo njegove učinke. Ono što Krist čini je davanje lijeka za Zlo koje ‚vlada‘. On Zlo raskrinkava i daje garanciju izliječenosti kad se pristane uz Njega i Oca. Tada se Duh Sveti spušta i ozdravlja svako bolesno tijelo i zahvaća dušu do dna i čini je kristolikom. Tada nastaje novo rađanje, rađanje odozgor, od Duha“, zaključio je propovjednik.

Na kraju slavlja don Toni Aviani je u ime župnika don Milija Plenkovića, koji je u to vrijeme bio u bolnici u Splitu, zahvalio okupljenima za sudjelovanje te je mještanima čestitao blagdan Svetoga Križića.

Slavljenje blagdana Svetoga Križića na otoku Hvaru potječe iz 1510. godine, kada je u jednoj obitelji prokrvario križ zbog teških razmirica između plemića i pučana otoka Hvara. Zbog zlodjela koja su im činili plemići, pučani u Hvaru, na čelu sa Matijom Lukanićem, odlučili su pobiti plemiće. To strašno zlo nije se dogodilo zahvaljujući krvarenju križa. Blagdan Svetoga Križića nekada se slavio po brojnim župama otoka Hvara, a danas se slavi samo u Svirčima i Hvaru.

(IKA)