Biskup Petar Palić slavio je uskrsnu misu u hvarskoj katedrali. U koncelebraciji su bili don Toni Plenković, katedralni župnik i don Ivan Juriin, kancelar.
Propovijed biskupa Petra donosimo u nastavku:
Što slavimo na Uskrs?
Jednom je provedeno jedno istraživanje koje je obuhvatilo oko 1.000 ljudi.
Pet posto vjeruje da slavimo početak proljeća.
Četiri posto kaže da se na Uskrs Isus Krist vratio Ocu.
Tri posto je reklo da slavimo rođenje Isusovo.
Jedan posto ispitanika kaže da slavimo silazak Duha Svetoga.
Devet posto nije dalo nikakve informacije.
Preko tri četvrtine ispitanika (78 posto) znalo je što se slavi na najveći blagdan u kršćanstvu: uskrsnuće Isusa od mrtvih.
Uskrs, uskrsna vjera, Isusovo uskrsnuće – s tim znanjem i poznavajući tu činjenicu slavimo i mi današnji blagdan.
Mnogobrojna čitanja koja smo čitali sinoć u uskrsnoj noći otvorila su nam oči za događaje iz povijesti spasenja, koja obuhvaća sva bića. U Isusu Kristu je postignut jednom i zauvijek cilj spasenja čitavog čovječanstva, unatoč ljudskom grijehu.
Današnja biblijska čitanja pomažu nam da bolje uronimo u otajstvo Uskrsnuća.
Vi znate što se događalo – ovako Petar započinje svoju kratku propovijed o nekim važnim fazama Isusova života. Taj se događaj zbio u kući čovjeka po imenu Kornelije. Kornelije, rimski satnik, puno je čuo o Isusu sa svojom obitelji i vrlo je zainteresiran, iako još nije kršten. On doznaje da je jedan od apostola, tj. Petar, u blizini, zamoli ga da dođe u njegovu kuću, uostalom, jer se takva prilika ne dobiva često. Petar počinje svoje izlaganje, svoju katehezu i ne mora početi ispočetka, može nadograditi na ono što je već poznato. U propovijedi koju Petar drži u Kornelijevoj kući, govori jednostavno o stvarnostima iz Isusova života, smrt i njegovo uskrsnuće.
I upravo to Crkva tisućljećima ispovijeda u Vjerovanju.
O Isusu je poznato da su ga Židovi ubili objesivši ga na križ. Ali ono što je manje poznato je da ga je Bog uskrisio od mrtvih. To je istina o kojoj svjedoči Petar, zajedno s onima koji su vidjeli Uskrslog Gospodina poput njega i jeli s njim. Oni su njegovi privilegirani svjedoci, jer poznavali su ga prije smrti, i sad ga nakon smrti mogu prepoznati. Oni mogu posvjedočiti da je uskrsli Isus isti Isus koji je propovijedao kraljevstvo Božje i obraćenje srca, opraštao grijehe i liječio bolesne.
I ne samo to, Isus im je dao zapovijed: objaviti ljudima da je on sudac sviju.
U drugom čitanju Pavao zaključuje teološki dio poslanice Kološanima tumačenjem koje smo čuli. Kristova smrt i uskrsnuće, njegovo pashalno otajstvo promijenilo je život svijeta i vaš život, kaže Pavao Kološanima. Ako ste umrli i uskrsli s Kristom, onda morate tražiti Kristove stvari, tamo gdje je on, s desne Očeve u slavi.
Gore su one stvari koje je Isus objavio ovdje dolje: kraljevstvo Božje, obraćenje srca, život po ljubavi, milosrđe Božje. Ako živite po milosti Božjoj, tada ćete biti u zajedništvu s njim. Krštenje nas uranja u Kristovu smrt da bismo mogli s njime uskrsnuti u slavi Očevoj.
„Marijo o reci što je, što ti oko vidjelo je?“
Ova rečenica iz uskrsne posljednice „Victimae paschali laudes“ ili „Žrtvi uskrsnici“ pjesnički nam skreće pozornost na jednu od najvažnijih riječi evanđelja uskrsnog dana, a to je glagol vidjeti. Poziva nas da razmislimo o onome što vidimo ovog odlučujućeg dana za naš život vjere.
Što se dogodilo? Što su vidjeli učenici? Što je Marija vidjela, kako pjevamo u uskrsnoj posljednici?
Današnje nas Evanđelje zbunjuje jer otkriva da ni Marija, ni Ivan ni Petar ne vide Isusa. U današnjem Evanđelju Uskrsli se ne pojavljuje kao što će to činiti narednih dana. Ipak, na kraju ovog evanđelja čuli smo da drugi učenik, tj. Ivan, vidje i povjerova. Što je vidio? Vidio je da je kamen odvaljen s groba. Vidio je povoje gdje leže s jedne strane, ubrus zamotan na zasebnom mjestu, ali nije vidio Isusa. Ipak je povjerovao. Odjednom ga obuzima neka unutarnja sigurnost, nova radost: Isus je živ, još je sa mnom. Nije sve gotovo. Nada nije mrtva.
Kad je riječ Božja naviještena, kad čujemo da je Otac uskrisio Krista od mrtvih, ili opet, kad čujemo posljednicu koja kaže: Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada, pobjeđuje, čak i u našem slučaju, ako naše tjelesne oči ne vide ništa, oči srca prepoznaju Krista živog i prisutnog. Kao što zaključuje posljednica: Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji sine.
Naša je vjera veliko otajstvo, ali još više naša nada u Boga kojeg ne vidimo, to je sigurnost da on živi i tješi nas. To nije iluzija, nije samo uvjerenje, nije jednostavna tradicija, jer inače ne bi imala ovakav utjecaj na nas, na povijest i ne bi ovako dugo trajalo. Oči srca doista vide onoga koji prebiva među nama po svome Duhu.
Danas Boga hvalimo i zahvaljujemo Gospodinu na ovoj nadi. Mi prepoznajemo u Kristu, koji je prisutan u našem životu, uzrok svoje radosti i svojega mira, radosti i mira koji nam ništa i nitko ne može oduzeti. Kao što nam sam Isus kaže: To sam vam rekao, da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.
Isus je došao, stao među apostole i rekao: “Mir vama!” I na kraju: Neka se ne uznemiruje srce vaše, ne bojte se. Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem.
Uskrs je poziv da ti i ja, dragi brate i sestro, poput Petra i Ivana, potrčimo!
Potrčimo prema životu, potrčimo prema Isusu, potrčimo prema radosti, požurimo prema nadi koja nikad ne umire i koja se ponovo rasplamsava svaki put kad se približimo Kristu s vjerom apostola i mučenika, onih koji Boga traže iskrena srca.
Trčimo prema Uskrsnulom i poput apostola nećemo više naći Isusa u mračnom grobu smrti, već u svjetlu novog dana, u slobodi života koji je punina samo i isključivo u Bogu. Amen.
