Sestre su u procesiji iz župne dvorane, s križem na čelu i grupom od desetak ministrantica ušle u župnu crkvu Uznesenja Marijina, dok je udruženi zbor župa Sutivan i Mirca pod vodstvom s. Vlaste Tadić i s. Danijele Mihić pjevao: ˝Uđite s hvalama na vrata Njegova, u dvore Njegove s pjesmama.˝
Biskup je misu slavio uz koncelebraciju don Tonča Jelinčića i župnika Sutivana don Jakše Rubinića. U homiliji osvrnuo se na nedjeljna misna čitanja iz knjige Sirahove i iz evanđelja o cariniku i farizeju. Istaknuo je kako molitva onog koji u poniznosti Bogu služi svim srcem svojim prodire kroz oblake, dopire do Boga. Bog gleda na čistoću srca, na iskrenu i čistu nakanu. Zahvalio je sestrama za njihovo svjedočenje za Isusa kroz požrtvovnu ljubav prema starijim i bolesnim osobama, za sve dobro koje su učinile i čine u župi Sutivan i u tom mjestu, i to iz čiste ljubavi i bez računice. Istaknuo je kako je njihova prisutnost u župi, u mjestu, u Hvarskoj biskupiji Božji blagoslov za izgradnju Crkve. Zaželio im je da hrabro nastave to djelo ljubavi.
Nakon pričesti, prije završnog blagoslova, provincijska savjetnica i tajnica s. Maneta Mijoč uime Provincije uputila je pozdrave i iznijela presjek djelovanja sestara Služavki Malog Isusa u samostanu u Sutivanu kroz 50 godina. Uime nazočne provincijske glavarice s. Terezije Pervan pozdravila je biskupa Vidovića i zahvalila Gospodinu za sve dobro koje je Hvarska biskupija učinila za sestre, za dobru suradnju s njim i njegovim prethodnicima mons. Celestinom Bezmalinovićem, mons. Slobodanom Štambukom i mons. Petrom Palićem. Pozdravila je župnika Sutivana don Jakšu Rubinića i zahvalila na izvrsnoj suradnji sa sestrama, te zahvalila župnicima koji su bili prije njega, don Tonču Jeliničiću, don Mati Bižaci, don Vicku Jelinčiću, don Benjaminu Capkoviću. Osobitu zahvalnost je uputila don Tonču Jelinčiću, vjernom dobročinitelju i prijatelju samostana u Sutivanu, kroz svih 50 godina.
Pozdravila je vrhovnu glavaricu Družbe s. Mariju Banić i vrhovnu savjetnicu s. Vedranu Krstičević, predstojnicu samostana s. Mariangelu Majić, sve sestre koje su djelovale i one koje danas djeluju u sutivanskim samostanu, te okupljene vjernike. Uputila je zahvalnost medicinskom osoblju iz Sutivana i Supetra. Pozvala je prisutne da zajedno dadnu hvalu Gospodinu na daru služenja sestara u Sutivanu kroz 50 godina.
U izlaganju s. Maneta je podsjetila da je prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji Josip Stadler osnovao 24. listopada 1890. Družbu sestara Služavki Malog Isusa, sa svrhom da se sestre služe Malom Isusu u Crkvi u siromašnim, napuštenim i bolesnim starcima i bolesnicima, nejakoj siročadi, napuštenoj i bolesnoj djeci. Dalmatinski biskupi su bili Stadlerovi prijatelji, pojedini svećenici i laici iz Splitske i Hvarske biskupije njegovi bliži suradnici. Stadler je bio na otoku Hvaru u svibnju 1897., kada je posjetio i hvarskog biskupa. Na molbu župnika iz Supetra don Mihe Pušića i župnika iz Selca don Slavka Štambuka Stadler je 1917. godine poslao sestre da u Supetru i u Selcima za vrijeme I. svjetskog rata vode pučke kuhinje i dvore ranjenike. U Družbu je, već osam godina nakon njezina osnutka, 1898. godine, iz Vrbanja na Hvaru došla buduća s. Izidora Tresić-Pavičić, prva vrhovna glavarica Družbe.
U Družbi sestara Služavki Malog Isusa do sada je bilo 30 sestara rodom s otoka Brača i šest s otoka Hvara. Tri sestre rodom iz Hvarske biskupije u Družbi su obnašale službu vrhovne glavarice: s. Izidora Tresić-Pavičić s otoka Hvara, s. Maneta Lučić i s. Maristela Goić s otoka Brača. Prve dvije su osobno poznavale utemeljitelja Stadlera i s njim surađivale, a treća je došla u Družbu nedugo nakon njegove smrti. Sve tri su, na svoj način, i u svoje vrijeme, dale nemjerljiv doprinos duhovnom i svekolikom životu Družbe. Sestre Služavke Malog Isusa djeluju u dva samostana na otoku Braču: u Pučišću i u Sutivanu.
Plan Božje Providnosti bio je na djelu preko ljudi i događaja i u dolasku sestara Služavki u Sutivan, istaknula je s. Maneta. Župnik Sutivana don Tonči Jelinčić početkom veljače 1972. godine posjetio je stariji bračni par Marka i Ljubicu Jutronić, jer je pozvan da podijeli sakrament bolesničkog pomazanja teško bolesnoj Ljubici, koja je već nekoliko godina bila nepokretna, i o njoj se brinuo muž Marko, koji je i sam bio slaba zdravlja i teško pokretan. Župnik je ostao iznenađen kad mu rekoše: »Odlučili smo pozvati časne. Molimo Vas pomozite nam, pa ih pozovite, zapisat ćemo im sve ovo da nam pomognu, da nas spase. Vidite u kakvom smo stanju. Eto prošli su božićni dani, a da nitko od naših već tri mjeseca nije svratio k nama«, zapisuju sestre u Kronici riječi župnika don Tonča.
Don Tonči je odmah nazvao s. Felicijanu u Omišu, iznio joj o čemu se radi, kao i provincijalku u Splitu s. Patriciju Čopac i prenio joj molbu obitelji Jutronić. Obećala je odmah poslati jednu sestru da im pomogne, a unaprijed će se vidjeti, kako već bude. Već je sutradan 2. veljače u Sutivan došla s. Felicijana Martinović. Uvjerila se da se radi o stvarnoj potrebi i 4. veljače se vratila sa stvarima iz Splita i preselila u kuću bračnog para Jutronić, koji su oporukom sestrama darovali kuću i vrt, a zauzvrat da ih sestre dodvore do njihove smrti.˝ Za uzdržavanje bolesnih staraca je 18. veljače došla u pomoć i s. Urbana Paleško. U mjesecu lipnju 1972. Družba je odlučila prihvatiti djelovanje sestara Služavki Malog i daje potrebnu dozvolu za otvaranje filijale u Sutivanu. Pred veliku Gospu iste godine došla je i s. Vatroslava Dugandžić, koja uz pomoć oko njege starica preuzima i službu sviračice u crkvi.
Čim su sestre ušle u posjed kuće, sestre i župnik su razmišljati o gradnji nove kuće sa staračkim domom, jer je u kući Jutronić prostora bilo vrlo malo, a na Braču sve više starih, osamljenih i nemoćnih osoba, i potreba za njihovim smještajem sve veća. U izlaganju s. Maneta je iznijela najvažnije podatke u vezi gradnje nove kuće samostana s domom za smještaj starijih i bolesnih osoba. Tijekom 1974. slijedile su pripreme za gradnju novog samostana, čija je gradnja započeta u studenome 1976. godine. Blagoslov kuće 16. kolovoza 1979. obavio je biskup Celestin Bezmalinović, uz prisustvo sestara iz Provincije i svećenika. Dva dana nakon blagoslova sestre su se s osam starica iz stare kuće Jutronić preselile u novi samostan. Godine 1980. u domu je bilo do 27 starica o kojima su sestre vodile svu brigu. U financiranju izgradnje samostana najviše je sudjelovao doprinosima njemački Caritas, Hvarska biskupija i razni dobročinitelji po svijetu, među njima dr. Darko Jelinčić iz Beča, brat don Tonča, i njegov prijatelj don Gustav Van de Vrekeen sa svojom udrugom ˝Spes˝ iz Belgije, a najveći dio dala je Družbe, Splitska Provincija sv. Josipa, pristankom i radom sestara, osobito sestara koje su radile u staračkim domovima u inozemstvu.
Essenski biskup dr. Franz Hesenbach 25. kolovoza 1980. blagoslovio je novouređenu kapelicu u samostanu Uznesenja Marijina u Sutivanu, koji je svojim prilozima najviše pomogao oko njezina uređenja. Na blagoslovu je bio i hvarski biskup Celestin Bezmalinović sa svećenicima, vrhovna glavarica s. Akvilina Paviša, provincijska glavarica s. Rafaela Ivanković, sestre iz Provincije i drugih redovničkih zajednica s Brača. U dvorištu samostana sestre su kasnije renovirale i nadogradile manju kuću za odmor sestara i dobročinitelja samostana, te onih koji su siromašni a potreban im je ljetni odmor na moru.
Prema samostanskoj evidenciji, u ovih 50 godina kroz dom samostana za smještaj starijih i bolesnih osoba u Sutivanu je prošlo 184 štićenika, koji su bili potpomognuti brigom i njegom sestara do svog prijelaza u vječnost. U medicinskoj i njegovateljskoj službi starica i staraca radilo je 38 sestara, neke duže, a neke kraće vrijeme. Sestre su samostan primile kao duhovne asistente dvojicu svećenika don Mirka Matulića, koji je u samostanu preminuo 16. svibnja 2006., te don Petra Doljanina, koji je tu službu obnašao jedanaest godina, do smrti 3. studenoga 2021. godine.
Sestre u župi Sutivan više godina vode crkveno pjevanje, kao i danas, uz povremene prekide. Pomažu u župnoj katehezi i pripremi djece za prvu pričest, za liturgijska slavlja velikih blagdana i patrona župe, osobito za Veliku Gospu i sv. Roka. U župi su aktivni i vanjski suradnici sestara Služavki Malog Isusa članovi društva Prijatelja Maloga Isusa, uz prihvaćanje sa strane župnika.
U samostanu su tokom 50 godina održane brojne duhovne vježbe, seminari, sastanci, duhovne obnove za sestre iz Provincije, za kandidatice i sestre juniorke, vjeroučiteljice, predstojnice. Blagodati tog samostana osjetile su brojne grupe djevojaka s Brača i izvan njega, osobito iz župa Splitsko-makarske nadbiskupije, u kojima djeluju sestre Služavke Malog Isusa, dolazeći na duhovne obnove i susrete koje su organizirale sestre na razini Provincije. Tu su više puta bile i duhovne obnove za vanjske suradnike sestara Prijatelje Malog Isusa s područja cijele Provincije.
U samostanu u Sutivanu kroz ovih pedeset godina živjele su i djelovale 62 sestre, a danas u zajednici osam sestara požrtvovno služi Bogu i bližnjima. Na kraju je s. Maneta pozvala prisutne da skupa sa sestrama mole za milost novih zvanja i s otoka Brača i Hvara i s kopna, kako bi sestre i nadalje svjedočile Božju ljubav u Sutivanu.
Nakon izlaganja s. Manete župnik don Jakša čestitao je sestrama zlatni jubilej. Zahvalio je za sve dobro koje su svojim životom, molitvom i ljubavlju koja požrtvovno služi, utkale u ovaj samostan, u župsku zajednicu i mjesto Sutivan. U znak zahvalnosti predao je buket cvijeća vrhovnoj glavarici s. Mariji i buket provincijskoj glavarici s. Tereziji, te umjetničku sliku Gospe od milosti predstojnici samostana s. Mariangeli.
Nakon završnog misnog slavlja i otpjevane himne Družbe prisutni su vjernici čestitali sestrama njihov jubilej, te radosno pozdravljali sestre koje su djelovale u Sutivanu. Bila im je radost ponovno ih sresti. Daljnje druženje i slavlje 50. obljetnice nastavljeno je u samostanskoj blagovaonici. Na ručak je došao umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk, brački dekan don Ivica Huljev, fra Luka Norac-Kevo, delegat za redovnice, don Tonći Kusanović, don Pave Gospodnetić, don Marko Plančić i don Jure Martinić. Za radost zajedništva oko obiteljskog stola i ukusnu hranu pobrinula se predstojnica s. Marinagela i vrijedne sestre. Pristigle sestre koje su djelovale u tom samostanu obnovile su svoja sjećanja, posjetile starice u domu i obradovale ih.
(IKA)
