Suslavio je hvarski biskup Ranko Vidović i šest svećenika. Pri oltaru su posluživali hvarski đekoni don Tonči Prugo i don Dominik Babić. Pri oltaru su također posluživali i u procesiji sudjelovali brojni, uglavnom mlađi članovi hvarskih bratovština Sv. Križa i Sv. Nikole. Na misnom slavlju i u procesiji bio je veliki broj vjernika grada i otoka Hvara. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi katedralnog zbora „Sv. Cecilije“ pod ravnanjem porofesorice glazbe Marijane Domančić i uz orguljsku pratnju profesora Tomija Domančića. Pjesmu „Slavom ti i čašću“ u duetu su pjevali Željko Novak i Ivo Tudor Broje.
Biskup Vidović je na početku pozdravio sve; svećenike i vjernike, osobito nadbiskupa Barišića te dekana i župnik Plenkovića. Svima je čestitao blagdan sv. Prošpera, istaknuvši svoju radost što se nadbiskup Barišić rado odazvao da predvodi ovo misno slavlje. Potom je je istaknuo kako „s blagdanom sv. Prošpera svake godine započinjemo turističku sezonu u Hvarskoj biskupiji, a završavamo je svetkovinom svetoga Stjepana I., pape i mučenika, zaštitnika grada Hvara i Hvarske biskupije. To je za našu biskupiju veliki, neizmjerni dar Božji. Opasnost je ako se koristimo tim darom, a zaboravljamo Darovatelja. Stoga je potrebno da budemo zahvalni Bogu za taj dar i da On uvijek bude na prvom mjestu“, upozorio je biskup Vidović.
„Na dobro vam došla ovogodišnja proslava sv. Prošpera“, rekao je nadbiskup Barišić na početku propovijedi, istaknuvši kako je sv. Prošpera u Hvar donio biskup Ivan II. Andreis 1667. godine. Grad i biskupija bili su osiromašeni, a građani nesložni. Zbog sukoba s upravom izgradnje hvarske katedrale biskup Andreis bio je prisiljen otići na devetomjesečno izgnanstvo u Veneciju. Vjerojatno ga je baš to ponukalo da nađe rješenje za nagomilane hvarske probleme – u Rimu je nabavio relikvije sveca koji je postao hvarski suzaštitnik.
„Ne znamo je li osoba donesenih relikvija imala ime Prošper. Ali znamo da je to ime vrlo zanimljivo. Jer Prošper je onaj koji je sretan, napredan i uspješan. Sigurno je da je imao i jedno posebno ime. Pošto je bio vojnik, kao i svi drugi tadašnji mučenici optuženi za kršćanstvo, na suđenu je na pitanje o imenu, prezimenu i zanimanju odgovorio da je kršćanin. Suci su mislili da ih provocira. No, to je bilo njegovo pravo ime, prema rimskoj izreci ‘nomen est omen’ – ime je znak. Prosper je znak sreće, napretka i uspjeha. S tom nakanom biskup Andreis donio ga je u Hvar u kojemu je bilo prijepora i nesuglasja i oko gradnje same katedrale. S dolaskom Prošpera prijepori i nesuglasja su se pomalo smirili“, napomenuo je nadbiskup Barišić.
„U Hvarskoj biskupiji je puno veličanstvenih i prelijepih crkava. Svaka ima svoj razlog zašto je građana i gdje je građena. Tako se i u Švicarskoj nalazi jedna crkva zanimljive povijesti. U svezi s njom priča se kako su bila tri brata koji su se voljeli i međusobno pomagali. I kad su se jednom negdje bratski zagrlili, čuli su glas: ‘Tu gdje se susrećete u ljubavi i zajedništvu, tu je moja prisutnost, tu mi sagradite crkvu’. I baš na tom mjestu susreta braće sagrađena je ta crkva. I ova katedrala građena je s ljubavlju. Uz to, ona je i izvor ljubavi u Riječi Božjoj, u Euharistiji, tom najvećem daru i najvećoj gesti ljubavi Boga prema nama. Potreban nam je ovaj izvor i ova crkva kako bismo mogli živjeti naše međusobne odnose, jedni s drugima, kako bi grad Hvar i Hvarska biskupija doista išli putem prosperiteta“, poručio je nadbiskup.
„Nažalost, mi uglavnom mislimo samo na ekonomski prosperitet koji je doista potreban, jer bez njega nema života. Međutim, potreban je i duhovni prosperitet“, istaknuo je nadbiskup Barišić, navodeći primjer kako je jedan hodočasnik s nekog brežuljka promatrao ljepotu žitnih polja, gdje je sišao i susreo nekog seljaka koji je umoran, sagnut i mrk išao svojoj kući. Pri susretu hodočasnik mu je pružio ruku govoreći: ‘Hvala Vam’! Ali, seljak je vrlo grubo postupio prema njemu, misleći da nešto traži od njega. Stoga mu je hodočasnik objasnio da mu je htio samo zahvaliti zbog onih prelijepih polja koja seljak obrađuje, a hodočasnik im se divi. Unatoč tomu seljak, misleći samo na cijenu žita u poljima, ljutito je nastavio svoj put govoreći: Koja je ovo budala“, naveo je mons. Barišić.
„Nažalost, možemo raditi i mučiti se dan i noć, ali, ako nema otvorenosti za duhovne stvarnosti kao što je i ljepota, nećemo doživjeti prosperitet. Stoga je potrebno malo pogledati svoj rad kao što je vaše bavljenje turizmom kojega je spomenuo biskup Ranko. Pitanje je koliko se potrošite u tom turizmu pa da ne vidite onu ovdašnju ljepotu koju dolazi gledati cijeli svijet. Potrebno je hraniti se i ljepotom, jer je i ona važna, kao i svaka duhovnost. Ne možemo biti na razini onog seljaka iz žitnih polja. Moramo biti na razini onog hodočasnika. Ako se zaustavimo samo na fizičkom radu i svoj uspjeh vidimo samo u materijalnim stvarima ne znam hoćemo li imati zadovoljstvo, napredak i uspješan život. A vi ljepotu imate svugdje oko sebe“, podsjetio je nadbiskup, upozorivši kako otok Hvar ne može biti poput usidrenog kruzera na kojemu se čuje samo glas kuhara koji objašnjava što ima na meniju tog dana, a ne čuje se glas kapetana koji bi govorio gdje se nalaze i kakve su ljepote oko njih, kuda idu i gdje će doći. Opasno je ako kuhar uzme sve u svoje ruke i zatvori viziju našeg života. Kruh je potreban, ali ‘čovjek ne živi samo od kruha nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta’, napomenuo je mons. Barišić.
„Danas smo čuli ulomak Evanđelja sv. Luke u kojemu Isus kaže: ‘Hoće li tko sa mnom, neka se odreče samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga’. Nažalost, ljudi rade baš suprotno onomu što je Isus učio. Na sve moguće načine materijalno se osiguravaju i uspjeh traže samo u onom materijalnom. Čak ih vodi pohlepa iz koje niču nepovjerenje i nepravda, a onda se ide do krađe i kriminala, tako da je čovjek sprema sve oteti i rođenom bratu. A Isus kaže da što god čovjek posjeduje život mu nije u onome što posjeduje“, podsjetio je nadbiskup Barišić i dodao kako je Isus rekao: ‘Tko se zastidi mene i mojih riječi pred ljudima toga će se i Sin čovječji zastidjeti pred Ocem svojim’.
„Sveti Prošper bio je prisiljavan da se zastidi svoga Gospodina, da ga se odrekne, ali on to nije učinio, čak i uz cijenu vlastitog života. Kako je to s nama i našim ponašanjem? Imamo li mi znakove po kojma se prepoznaje da smo kršćani, Kristovi, kao što se židovi i muslimani prrepoznaju čak i po svojim hotelima? Stidimo li se mi što smo kršćani ili smo ponosni na to? Živimo li kršćanski kako bi grad Hvar i Hvarska biskupija bili uspješni i kako bi imali svijetlu budućnost“, upitao je propovjednik.
„Kristofor Kolumbo otkrio je Ameriku 1492. godine. Prije toga Španjolska je imala svoj novac na kojemu je bio tjesnac Gibraltal kroz koji se ulazi u Sredozemno more i koji razdvaja Europu i Afriku. Ispod tjesnaca na novcu je pisalo: „Non plus ultra“ – ovdje je kraj, nema više svijeta, ovdje završava svijet. Nakon otkrića Amerike na istom novcu bile su nove riječi: „Plus ultra“ – naprijed, dalje“, naveo je nadbiskup Barišić, upitavši „je li hvarski turistički prosperitet u smislu onoga „Non plus ultra“ ili u smislu „Plus ultra“. Jesmo li zatvoreni u samo ono materijalno i tjelesno? Vidimo li samo u tome napredak i prosperitet? Mi s našim Kristoforom, Isusom Kristom morao ići naprijed, dalje. Živimo u životu koji liči na tjesnac. Ali taj život mora imati geslo življenja – naprijed, dalje. Sv. Prošper je živio s tim geslom. Molimo ga da i nama u tome pomogne“, zaključio je nadbiskup Barišić.
Na kraju misnog slavlja župnik župe Hvar don Toni Plenković zahvalio je svima, osobito mons. Barišiću, te čestitao blagdan grada Hvara, župe Hvar i Hvarske biskupije, poželjevši da Božji blagoslov i zagovor sv. Prospera prati sve u gradu Hvaru, župi Hvar i Hvarskoj biskupiji. Uz to je napomenuo kako će svećeničko ređenje đakona Prugo i Babić biti u
subotu 25. svibnja. Potom je krenula veličanstvena procesija po Trgu Sv. Stjepana I., pape i mučenika.
Proslava je počela u srijedu 8. svibnja u 19 sati misnim slavljem koje je predvodio generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić te otkrivanjem orke, rake sv. Prošpera. Suslavili su hvarski dekan i župnik don Toni Plenković i biskupijski kancelar te župnik Brusja i Velog Grablja don Ivan Jurin. Pri oltaru su posluživali đakoni Prugo i Babić te članovi hvarskih bratovština. Pod misom su pjevali dječji zborovi „Slavuji“ iz Jelse i dječji katedralni zbor pod ravnanjem katedralne orguljašice Jasne Fistonić i uz harmonijsku pratnju maestra Slavka Reljića.