Draga braćo i sestre Dominikanske obitelji i vjernici,
S dubokom tugom, ali i u nadi u uskrsnuće, javljamo
fr. Mario Roko Marinov OP
član Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije, iz samostana Sv. Petra Mučenika u Starom Gradu na Hvaru,
preminuo je u nedjelju, 30. kolovoza 2026. godine, u 23:40 sati, u svojoj 88. godini života.
Naš subrat se rodio 16. prosinca 1938. godine, u Primoštenu. Jednostavne zavjete je položio 18. kolovoza 1959. godine, u Dubrovniku, nasljedujući Krista posvećenim životom šezdeset i sedam godina. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 1966., u Zagrebu, ostajući vjeran svome svećeničkom zvanju punih šezdeset godina.
Preporučujemo ga u vaše molitve.
In memoriam
Fr. Mario Roko Marinov rođen je 16. prosinca 1938. godine u Primoštenu. Kršten je 28. prosinca iste godine u župi sv. Jurja. Nakon osnovne škole u rodnom Primoštenu školovanje je nastavio u Dominikanskoj klasičnoj gimnaziji i Dominikanskom sjemeništu u Bolu na Braču, gdje je boravio od 1951. do 1958. godine. U Red propovjednika stupio je 17. kolovoza 1958. godine u Dubrovniku, gdje je započeo novicijat. Prve redovničke zavjete položio je 18. srpnja 1959., a svečane 16. studenoga 1964. godine.
Filozofiju je studirao na Dominikanskoj višoj teološkoj školi u Dubrovniku od akademske godine 1959./1960. do 1962./1963., a teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1963. do 1966. godine. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 1966. u Zagrebu. Tijekom gotovo sedam desetljeća redovničkog života fr. Mario obnašao je brojne pastoralne i redovničke službe u samostanima Hrvatske dominikanske provincije.
Nakon redovničke formacije u Dubrovniku živio je od 1963. u zagrebačkom Dominikanskom samostanu Kraljice Svete Krunice. Godine 1967. premješten je u Split, gdje je djelovao kao kateheta i kapelan. Od 1969. ponovno je djelovao u Zagrebu kao kapelan i samostanski ekonom, a 1971. vratio se u Split u samostanu sv. Katarine Aleksandrijske. U Splitu je proveo sljedećih deset godina, obavljajući različite pastoralne i redovničke službe. Bio je knjižničar i kapelan, privremeni upravitelj župe, župni vikar, a od 1973. do 1978. u dva mandata prior dominikanskog samostana te župnik. Od 1975. do 1979. bio je i definitor Hrvatske dominikanske provincije, a obavljao je i službu voditelja pastoralnog centra.
Od 1981. do 1983. djelovao je u samostanu sv. Jeronimak u Rijeci kao starješina samostana i ekonom, nakon čega je gotovo deset godina proveo u Gružu u samostanu sv. Križa. Ondje je bio knjižničar, vjeroučitelj i kapelan, a od 1988. starješina samostana i upravitelj župe sv. Križa. Godine 1993. vratio se u Dubrovnik te je imenovan priorom dominikanskog samostana sv. Dominika. U Dubrovniku je, među ostalim, bio i osnivač udruge „Zajednica kršćanskih žena i majki“.
Posebno poglavlje njegova svećeničkog djelovanja bilo je služenje hrvatskim vjernicima izvan domovine. Od 1996. do 2003. djelovao je u Hrvatskoj katoličkoj misiji Hannover u Njemačkoj kao misionar i župnik. Uz pastoralni rad među hrvatskim iseljenicima bavio se pisanjem te je sudjelovao u pripremi monografije o Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hannoveru. Po povratku u Hrvatsku 2003. godine dolazi u dominikanski samostan sv. Petra Mučenika u Starom Gradu na Hvaru. Ondje je djelovao kao knjižničar i ekonom, a 2008. postao je starješina samostana. Posebnu je brigu posvećivao samostanu i uređenju njegova okoliša.
Svećenik, pjesnik i slikar
Uz redovničko i pastoralno djelovanje, fr. Mario Marinov ostavio je trag kao pjesnik, pisac duhovnih tekstova i slikar. Pisao je pjesme, meditacije, propovijedi, vjerske priloge, nekrologe i osvrte. Surađivao je u više dominikanskih i katoličkih publikacija, među kojima su „Homilije“, „Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije“ i „Marulić“. U Starom Gradu od 2005. do 2008. uređivao je župni „Liturgijski listić“.
Među njegovim objavljenim djelima su „Trenutak za tebe“, zbirka pjesama i meditacija koju je ilustrirao vlastitim slikama, „Kviz vjerskog znanja“, autobiografsko djelo „Moj zlatni jubilej“ te „Križni put Isusov i moj“. Objavio je i knjižicu o crkvi i samostanu sv. Križa u Gružu te sudjelovao u izradi monografija o Hrvatskoj katoličkoj misiji u Hannoveru i Dominikanskom samostanu sv. Petra Mučenika u Starom Gradu.
Njegova ljubav prema pisanoj riječi bila je povezana s ljubavlju prema likovnom stvaralaštvu. Slikao je ponajviše u ulju i akvarelu, stvarajući stilizirane krajolike vedrih boja. Osobito su zapaženi njegovi ciklusi posvećeni crkvama i crkvicama Staroga Grada te ciklus „In principio erat Verbum“, u kojem je biblijsku tematiku smjestio u dalmatinski krajolik. Samostalno je izlagao u Starom Gradu, Trogiru, Splitu i Zagrebu.
Fr. Mario je 8. kolovoza 2016., na svetkovinu utemeljitelja Reda propovjednika sv. Dominika, proslavio zlatni jubilej – 50 godina svećeništva. U lipnju 2026. navršilo se punih 60 godina od njegova svećeničkog ređenja. Posljednje razdoblje života, obilježeno narušenim zdravljem, proveo je u domu za starije i nemoćne osobe.
Iza fr. Maria Roka Marinova ostaje gotovo sedam desetljeća dominikanskog redovništva i šest desetljeća svećeničke službe, ostvarene kroz propovijedanje, pastoralni rad, služenje u redovničkim zajednicama, rad među hrvatskim iseljenicima te književno i likovno stvaralaštvo.
preuzeto: https://dominikanci.hr/novosti/preminuo-fr-mario-roko-marinov-op/