Suslavili su župnik Vrbanja i upravitelj župa Vrisnik i Selca don Mili Plenković te župnik Vrboske i upravitelj župe Pitve don Robert Bartoszek. Pri oltaru su posluživali brojni ministranti i ministrantice. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem i orguljaškom pratnjom maestra Slavka Reljića.
Don Stanko je napomenuo kako se osjeća svečanije nego na zlatnoj misi prije dvije godine. Sve one koji su ga došli ispratiti srdačno je pozdravio, osobito svećenike Plenkovića i Bartoszeka, veliki i mali zbor, ministrante, čitače i čitačice, crkovinare i bratime. Izrazio je radost što u Jelsu za župnika dolazi don Ivan Jurin s kojim će Jelšani, nada se, biti prezadovoljni. Spomenuo je kako je u proljeće davne 1997. godine, nakon tri i pol godine kapelanstva, u noći odlaska iz Jelse plakao, što će se vjerojatno i sada dogoditi, a s tim je sve rečeno. „Kao vaš župnik dvadeset i jednu godinu života s vama nosim kao jedno veliko bogatstvo. Zahvaljujem vam za sve lijepe susrete, za svaku dobru riječ i dobru gestu, osmijeh i izraz simpatije. Ispričavam se i molim za oproštenje ako sam se nekome zamjerio. Ne nosim sa sobom nikakvu gorčinu. Dapače! Ako sam u vama izazvao bilo kakvo ogorčenje, molim da mi oprostite. Zahvaljujem svima koji su se uključili u ovaj program ispraćaja koji će uslijediti nakon svete mise“, rekao je don Stanko.
U propovijedi je istaknuo kako je potrebno da u životu budemo krotki i ponizni. Stoga je Isus najviše o tome učio svoje učenike. On o tome govori u ulomku današnjeg Evanđelja u kojemu uzvanici na svadbi biraju prva mjesta. „Posvuda se zapaža to ljudsko nagnuće za prvim mjestima. Isus nas uči da je kršćanin pozvan, slijedeći njegov primjer, odgajati u sebi suprotno nagnuće: ‘Tko hoće među vama biti prvi, neka bude ne samo na zadnjem mjestu, nego neka vam bude poslužitelj, jer ni Sin Čovječji nije došao da mu služe nego da on bude sluga“, naveo je don Stanko.
„Isus ne kaže da je zlo pozivati za stol svoje najbliže, rodbinu i prijatelje. Odvajkada i posvuda to je među ljudima uobičajeno. Ali Isus nas poziva da izađemo iz zatvorenog kruga neumoljive logike davanja i primanja, svijeta koji se u biti i ne razlikuje puno od prostora trgovine, u kojemu se na ovaj ili onaj način sve naplaćuje. Isus traži od nas svojih učnika da za stol svoga srca i svog života pozovemo i one koji nam neće, niti ikako mogu uzvratiti, da svojom dobrotom dodirnemo ‘besplatno’ (‘besplatno primiste, besplatno dajte’) i one koji nam nemaju čime uzvratiti. A ta besplatnost, davanje bez očekivanja uzvrata, to može postojati samo s Bogom. To je vrhunski znak i dokaz ne tek Božje opstojnosti nego baš njegove prisutnosti. Bog dolazi tamo gdje je izostalo uzvraćanje. Bog ti je jamac za one koji ti ne mogu uzvratiti. On ne daje ‘na mjeru’, hipoteka je – ni više ni manje – nego samo njegovo Kraljevstvo“, zaključio je don Stanko, napomenuvši kako „smo mi u ovom svijetu i životu ipak samo – ‘prosjaci na seoskom putu“ (Tagor, GITANDALI 50).
Nakon misnog slavlja uslijedio je oproštajni program. Zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem i orguljskom pratnjom maestra Reljića otpjevao je pjesme „Zemljo naša“ koju je uglazbio don Šime Marović, a tekst napisao Ante Škobalj. Potom je otpjevan ulomak iz oratorija „Za Križen“ Slavka Reljića.
Uslijedili su oproštajni govori od kojih su neki protekli u grču, plaču i suzama. U ime župe Poljica, u kojoj je don Stanko bio upravitelj, oprostila se Terezija Babić koja mu je predala jednu sliku kao dar župe Poljica. U ime Župnog ekonomskog vijeća i jelšanske bratovštine Presvetog Oltarskog Sakramenta govorio je Tomislav Lazaneo. U ime župnih zborova i župe Jelsa oprostila se Dominika Fistonić. Potom se oprostio i don Mili Plenković, a onda i don Robert Bartoszek koji mu je predao sliku Crne Madone iz Čenstohove u Poljskoj.
Od brojnih pohvala i zahvala don Stanku kao „pravom i velikom čovjeku, svećeniku i književniku, pjesniku“ mogu se izdvojiti riječi: „ Ostavili ste iznimno duboki trag na duhovnim, ali i na materijalnim područjima i planovima naše župe. Vaše ime i vaša djela ostat će trajno upisana u povijest naše Jelse. Doći će drugi, mlađi, drukčiji, ali vi ćete ovoj generaciji ostati u srcu“.
Stoga je don Stanko od župe Jelsa primio posebne darove. Laptop mu je predao Tomislav Lazaneo, cvijeće Lukrecija Makjanić, a dukat s obrisima Jelse Edita Makjanić. Djeca su mu poklonila uokvireni cvijet na kojemu su ispisane njihove izrečene zahvale.
Oproštajno misno slavlje don Stankovo završeno je pjesmom „Čuj vruću molbu“ koju su otpjevali veliki i mali jelšanski zbor „Slavuji.“
