Svećenici su predvođeni generalnim vikarom Hvarske biskupije don Stankom Jerčićem i hvarskim dekanom don Tonijem Plenkovićem te biskupijskim kancelarom don Ivanom Jurinom, nakon okupljanja u Splitu, krenuli prema Buškom Blatu u BiH, najvećem umjetnom jezeru u Europi. Posjetili su Eco-selo Grabovica.
Potom su, uz pjesmu i molitvu, preko Tomislavgrada stigli do Kupresa gdje su razgledali novu župnu crkvu Svete Obitelji, najveću crkvu u BiH. Nakon toga su preko Bugojna stigli u Jajce. Vidjeli su vodopad rijeke Plive koja se ulijeva u rijeku Vrbas. Posjetili su Plivska jezera i na njima brojne mlinice. A onda su pohodili franjevce na čelu s gvardijanom fra Vinkom Markovićem. Urednik „Vjesnika samosatana Jajce“ i ravnatelj samostanskog muzeja Franjo Leovac proveo ih je kroz samostanski muzej i doveo do zemnih ostataka posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Na kraju su razgledali novu župnu crkvu Uznesenja BDM te stigli do Svetišta sv. Ive u Podmilačju. Obišli su drevnu i novu župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja i došli do tamošnjeg čudotvornog izvora, nakon čega su išli u Banju Luku, gdje su prenoćili.
Sutradan su došli do banjolučke katedrale sv. Bonaventure, o kojoj im je govorio biskupijski kancelar Pero Ivan Grgić. Razgledavši katedralu, svećenike je primio banjolučki biskup Željko Majić koji im je predstavio stanje u biskupiji. U 32 župe na području Republike Srpske živi oko 3300 katolika, a ekumenski odnosi nisu zadovoljavajući. Prije zadnjeg rata banjolučki dekanat, a ima ih još pet, imao je oko 35 tisuća vjernika. Danas ima oko 1500. Gradska Župa Pohoda BDM prije rata imala je više od 5.000 vjernika, a danas samo oko 400. U Katoličkom školskom centru, kojeg pomaže Vlada RH i u kojemu je 190 učenika, samo je oko 19 % katoličkih učenika.
Nakon susreta s biskupom Majićem, župnik Župe Pohoda BDM, čija je crkva sagrađena 1891. godine, vlč. Žarko Vladislav Ošap poveo je hvarske svećenike u mjesto trapista Marija Zvijeda, sjeverno od Banje Luke.
Potom su svećenici u župnoj crkvi u Banjoj Luci imali misno slavlje koje je predvodio župnik Ošap. U kratkom nagovoru govorio je o blaženom Ivanu Merzu. Potom je ugostio svećenike u velikoj župnoj kući, sagrađenoj 1930. godine, u kojoj on ima samo pravo korištenja nekoliko prostorija. Sve ostale prostorije, koje su nakon Drugoga svjetskog rata nacionalizirane i u koje su tada uselili civili, poslije Domovinskog rata u BiH postale su vlasništvo civila.
Popodne je župnik Ošap odveo hvarske svećenike u župu Presnače gdje ih je dočekao župnik mons. Ivica Božinović. Uveo ih je u spomen-sobu u župnoj kući u kojoj su u noći 11. na 12. svibnja 1995. godine ubijeni i spaljeni župnik Filip Lukenda i časna sestra milosrdnica Cecillija (Pava) Grgić. Spaljeni su u zapaljenoj župnoj kući, a župna crkva sv. Male Terezije je minirana. Nova crkva sagrađena je 2005. godine.
Nakon Presnača hvarski svećenici su pohodili bosanske franjevce u samostanu Presvetoga Trojstva na Petričevcu gdje je papa Ivan Pavao II. 22. lipnja 2003. proglasio blaženim Ivana Merza. U crkvi sv. Ante Padovanskoga dočekao ih je samostanski vikar fra Tomislav Svetinović, a u samostanu i drugi franjevci na čelu s gvardijanom i definitorom fra Domagojem Šimićem.
Vrativši se s Petričevca, svećenici su prošetali kroz Banju Luku, do sata koji je stao u trenutku potresa 1969. godine. Sutradan su preko Glamoča stigli u samostan na Gorici u Livnu. Fra Miroslav Ištuk i civilno samostansko osoblje ugostili su ih i pokazali im dio velikog umjetničkog i kulturnog samostanskog blaga, među kojima i galeriju slika Gabrijela Jurkića te crkvu sv. Petra i Pavla. Rečeno je, između ostaloga, kako se samostanska knjižnica dijeli na dva dijela. U jednom su knjige do 1800. godine, a u drugom one poslije te godine.
Nakon pohoda Livnu, hvarski svećenici su, uz pjesmu i molitvu, stigli u Split te katamaranom otišli na Hvar.
fra Stipo Marčinković
