Govor biskupa Palića na biskupskom ređenju mons. Ranka Vidovića

(IKA)„Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme…I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti..“ (Prop 3, 1.14)

I naše slavlje danas ovdje u Hvaru dio je toga Božjega vremena i Božjih čina. Ništa mu ne možemo dodati, niti oduzeti, jedino u zahvalnosti svoga srca klicati poput Marije: „Veliča duša moja Gospodina“.

Kao dosadašnji biskup Hvarske biskupije Gospodina želim veličati i zahvalno u svome srcu nositi darovano vrijeme i darovane trenutke provedene u ovoj biskupiji. Hvala braći svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima, kao i svim ljudima dobre volje ovo trootočne biskupije s kojima sam tri godine dijelio „radosti i nade, žalosti i tjeskobe“ naših mjesta i životnih okolnosti. Iako zemljopisni položaj otoka po sebi nudi već ustaljenu percepciju otočne omeđenosti, pa i svojevrsne osiromašenosti, u ovoj sam se biskupiji susreo s bogatstvom kulturnoga i duhovnoga nasljeđa koje u sebi ona skriva i ljubomorno čuva.

Dio toga nasljeđa, možda i nesvjesno, utkao si ti u svoj biskupski grb, dragi brate biskupe Ranko.

U tvom se grbu nalazi križ, a siguran sam, ne postoji u korpusu Hrvatskoga naroda tako razvijena pobožnost svetom križu od pasionske baštine, napjeva, zaziva i molitava otoka Hvara, na kojemu se na osobiti način od 16. stoljeća, a što svjedoče i relikvije sv. Križića u ovoj hvarskoj katedrali, posebno časti križ Kristov, „poganima ludost…pozvanima Božja snaga i Božja mudrost.“ (usp. 1 Kor 1, 23-24)

Kršćanski puk od davnina Blaženu Djevicu Mariju naziva „zvijezdom mora“, što simboliziraju i zvijezde u tvom grbu. Marijanska svetišta i brojne crkve i kapelice posvećene njoj u čast na sva tri otoka ove biskupije, svjedoče o pobožnosti ovoga naroda Majci Kristovoj i Majci Crkve.

A trebat će ti i ona neretvanska lađa, da stigneš s kopna na otok i s otoka na otok.

Dragi brate Ranko, primio si danas znakove biskupske službe: mitru, prsten i štap. Uime svećenika i vjernika ove biskupije želim ti danas predati prsni križ i prsten. Dok budeš nosio ovaj križ neka te podsjeća da si kao biskup pozvan ljubiti Crkvu, otajstveno Tijelo Isusa Krista, a osobito ovu hvarsku Crkvu čijim si danas postao pastirom. Prsten, kako smo danas u liturgiji ređenja čuli, kao znak vjere, neka te podsjeća da si pozvan istu Crkvu, Božju zaručnicu, neokrnjeno štititi. Da bi to mogao, sam moraš biti urešen neustrašivom vjerom.

Za tu neustrašivu vjeru molimo Duha Svetoga, koga je Isus poslao svojim apostolima, da bi neustrašivo naviještali stvarnost Njegova uskrsnuća i snagu Radosne vijesti spasenja.

Gospodin bio s tobom i pratio te svojim blagoslovom i svojom naklonošću na putu pastirskoga služenja.

Marija, zvijezda mora i Majka Crkve, neka te zagovara pred prijestoljem Oca nebeskoga.

Uzorom ti bili sv. Stjepan, papa i sv. Prošper, mučenik, nebeski zaštitnici Hvarske biskupije.

Živio!