Božić je Bog u srcu

Božićna poruka biskupa Ranka Vidovića

Oltar Betlehema u župnoj crkvi sv. Nikole u Komiži, rad nepoznatog autora s kraja 17. stoljeća

Draga braćo i sestre!

Svake godine iznova s početkom došašća započinje i naša neposredna priprava za proslavu svetkovine Božića. S blizinom Božića raste i naša želja „da mu odmah otvorimo čim stigne i pokuca“. Krajnji cilj njegova pohoda nije Betlehem ni betlehemska štalica, nego čovjek, odnosno čovjekovo srce.

Isus je naviješten i iščekivan kao Emanuel, što znači ‘s nama Bog’. On doista želi biti Emanuel – s nama Bog, Bog našeg srca. Želi se nastaniti u nama, u srce svakog od nas, bez obzira u kakvom ga stanju zatekao, želi nas preobraziti u živi hram, živo svetohranište svoje nazočnosti.

Stoga u središtu Božića, braćo i sestre, nisu ni darovi ni blagdanski stol s obiljem hrane i pića, kako nam to sugeriraju zvučne promidžbene poruke, nego mir i radost kao plod njegova rođenja u našim srcima. Božić bez Boga laž je zbog koje božićni blagdani gube svoj smisao. Tako se čak  i od nas vjernika u božićno vrijeme može čuti kako nam je sve to pomalo dodijalo i kako jedva čekamo da sve završi, kako bismo se ponovno vratili u kolotečinu svakodnevice. A prečesto je ta kolotečina stanje duhovne mlakosti i površnosti, katkad i prave duhovne smrti.

Božić je Bog u srcu. Tek u njemu i po njemu sve dobiva svoj smisao. Bez njega sve je besmisleno.

Dragocjeno nam je u tom smislu iskustvo sv. Augustina koji nakon tolikih lutanja i traženja naposljetku pronalazi smisao u susretu sa živim Bogom. On svjedoči: „Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.“

Draga braćo i sestre, i ovog Božića Bog nas je strpljivo dozvao i zakucao na naša vrata. Dočekajmo ga s pomnjom. Otvorimo mu širom vrata svoga srca, dopustimo mu da nas u buci života preplavi svojim mirom i radošću. Za takvim Božićem čeznemo, takav Božić iščekujemo. Neka se Bog nastani u našim srcima i neka događaj Božića preraste u trajno događanje našeg života i naših odnosa.

Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje od srca želim sretan Božić i blagoslovljenu novu 2022. godinu.

Vaš biskup,

                ✠ Ranko