Suslavilo je sedam svećenika, među kojima su bili dosadašnji generalni vikar don Stanko Jerčić, hvarski dekan i župnik don Toni Plenković, biskupijski kancelar don Ivan Jurin te župnik don Tonči Prugo koji je sve pozdravio. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći muški pučki pjevači.
Biskup Vidović je u propovijedi govorio o Euharistiji kao „otajstvu koje će se uvijek iznova događati na ovom oltaru kojeg ćemo danas posvetiti. Euharistija je središnje i najveće otajstvo naše vjere. Iz nje sva druga otajstva crpe svoju milost. Stoga je Drugi vatikanski sabor rekao da je Euharistija izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Ona je drama od jednog čina, drama koja ima tri prizora: prikazanje, pretvorbu i pričest. Za prikazanje su nam potrebni kruh i vino koji su dar Božji kao i sve ono što jesmo i što imamo. ‘Od tvoje darežljivosti primismo kruh i vino’. Ali, oni su i plod zemlje i nadasve plod rada ruku čovječjih. Sve je dar Božji, i sjeme i zemlja i trs, ali, bez čovjekova udjela u tome nema ni kruha ni vina.
Stoga, bez čovjekova udjela nema ni Euharistije. Kruh i vino koji se prinose u svetoj misi natopljeni su našim trudom i naporom, radom i znojem, suzama, plačem i smijehom, radostima i žalostima, nadom i beznađem. Taj kruh i vino natopljeni su s nama, oni predstavljaju nas, mi smo uvijek taj kruh i vino. I kad svećenik njih prinosi, on zapravo prinosi nas, kad ih prikazuje Bogu, prikazuje nas Bogu. Isus nas prima onakve kakvi jesmo. On nas čisti u svome srcu, čisti nas od patvorine, od grijeha i kukolja, čisti nas da bi nas kao čisti kruh i vino prikazao Ocu nebeskom. I upravo nad tim kruhom i vinom, nad nama svećenik izgovara riječi pretvorbe, Isusove riječi: ‘Ovo je moje tijelo, ovo je moja krv’. Mi smo Njegovi. ‘Vi ste moji’. To je taj uzvišeni trenutak pretvorbe kada kruh i vino nisu više kruh i vino nego Tijelo i Krv Kristova. To je vrhunac misnog, euharistijskog slavlja.
Tada se mi u tom kruhu i vinu uzdižemo u nebesku slavu, ulazimo u nebeski Jeruzalem, dolazimo pred Prijestolje Božje, pred samoga Boga i čujemo riječi koje izgovara svećenik: ‘Po Kristu, s Kristom i u Kristu, tebi Bogu Ocu svemogućemu, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova’. Tada Gospodina ne doživljavamo kao nekog krutog boga koji nas kažnjava za naša zla djela nego ga doživljavamo kao milosrdnog Oca kojemu se obraćamo molitvom Očenaša. To molimo kao Njegovi sinovi i kćeri koji su to postali u trenutku krštenja. Potom dolazi trenutak svete pričesti kada Isus ulazi u nas, u naše srce i našu dušu.
Sveti Augustin kaže da Euharistiju ne uzimamo kao ostalu hranu i piće koje uzimamo da bismo ih pretvorili u sebe. Euharistiju uzimamo da bi Isus nas pretvorio u sebe, da mi postanemo živi kruh koji se lomi za one koji su nam povjereni, da se nasite našom ljubavlju i sebedarjem. Augustin povezuje Euharistiju s mističnim tijelom Kristovim, govoreći kako je svatko od nas ud istoga tijela – Crkve, kojoj je glava Krist. Udovi tijela Crkve postali smo krštenjem. To ostajemo samo ako se pričešćujemo, ako dopuštamo tu živu pretvorbu nas u Isusa Krista, ako postajemo živa Euharistija, kruh koji se lomi za sve one s kojima živimo.
Kao što udovi tijela vode računa jedni o drugima tako i mi kršćani trebamo voditi računa jedni o drugima. Kao što mi živimo od sebedarja Božjega, tako bi i oni koji žive s nama trebali živjeti od našega sebedarja. Vrhunac života Crkve i djece Božje je sebedarje. U međusobnom sebedarju događa se pravi život djece Božje“, rekao je biskup Vidović.
Napomenuo je kako se nada da će vjernicima župe Svete Nedjelja taj događaj posvete novog oltara ostati u trajnoj uspomeni. Uz to je sve zamolio da se olako ne ‘zalijećemo’ na pričest, nego da na nju pristupamo s vjerom da primamo Isusa u sebe koji je jedini kadar od nas stvoriti nove ljude kako bismo i mi to činili s onima s kojima živimo. „Pretvorba koja će se događati na ovom oltaru treba postati naša neprestana pretvorba u Krista, kako bi se to događalo i s onima koji s nama žive ili su nam povjereni“, zaključio je biskup Vidović.
Potom je biskup posvetio novi oltar moleći nad njim, mažući ga posvećenim uljem i kadeći ga miomirisom tamjana.
Na kraju euharistijskog slavlja održana je tradicionalna procesija s kipom svetog Augustina. Misno slavlje završeno je pjesmom „O, Marijo, slavna djevo“!
