Hvarski biskup Ranko Vidović prije misnog slavlja pozdravio je okupljene i čestitao im svetkovinu nebeskog zaštitnika. Na sve je zazvao Božji blagoslov sa željom i molitvom da ljubav koju je posvjedočio sv. Stjepan bude djelatna „u nama i među nama“, rekao je.
Sv. Stjepan kao rimski biskup upravljao je Crkvom sredinom 3. stoljeća. „U vremenu progona i rasprava, njegov je pontifikat trajao kratko, ali je svjedočki primjer ostao snažan. Želio je sačuvati tradiciju svojih prethodnika u pitanjima praktične ljubavi kao i vjere“, rekao je biskup Martinović u svojoj propovijedi.
U vremenu njegovog upravljanja pojavilo se pitanje valjanosti krštenja koje su podijelili krivovjerci. „Stjepan je branio vjeru Crkve da se krštenje, podijeljeno u ime Presvetoga Trojstva, ne treba ponavljati. U toj je raspravi došlo i do neslaganja sa svetim Ciprijanom iz Kartage. Ovaj događaj pokazuje nam da vjernost Kristu i svetost ne znači da nikada nema poteškoća, rasprava ili različitih mišljenja. No, svetost se očituje u tome da se i u teškim trenucima traži istina, čuva jedinstvo i ostaje vjeran Kristu. Sv. Stjepan bio je pastir koji je znao da Crkva živi od vjernosti Kristu. Svoju je službu shvaćao kao odgovornost za povjereni narod Božji“, kazao je mons. Martinović.
Osvrćući se potom na Isusovu velikosvećeničku molitvu, propovjednik je napomenuo da Isus u njoj moli za čitavu Crkvu. „Krist moli da Crkva ostane vjerna njegovu imenu, njegovoj istini i njegovoj ljubavi“, rekao je.
Mons. Martinović je u svjetlu Isusovih riječi promotrio i život sv. Stjepana I. „Kao nasljednik sv. Petra i rimski biskup nastojao je čuvati jedinstvo Crkve i vjernost apostolskoj predaji, iako se u nekim pitanjima nije slagao sa sv. Ciprijanom i nekim afričkim i azijskim biskupima. Ta povijesna rasprava podsjeća nas da Crkva nije zajednica vjernika koji se uvijek i u svemu slažu. I svete osobe imaju različite pristupe i prosuđivanja o nekim pitanja. No, ipak je važno zapaziti kako usred neslaganja ostaje ono bitno i najvažnije: vjernost Kristu, čuvanje istine, ljubav prema Crkvi i ne dopuštanje da razlike unište zajedništvo. Sveti Stjepan nam svojim životom, vjerom, služenjem i svetošću pokazuje da se vjernost Kristu i njegovim riječima ostvaruje u poniznosti, ljubeći istinu i predaju Crkve“, pojasnio je biskup Martinović.
Govoreći o jedinstvu, za koje Isus u velikosvećeničkoj molitvi moli, mons. Martinović je istaknuo da je ono dar. „Ne nastaje zato što su svi kršćani isti, niti zato što jednako misle o svemu. Jedinstvo izvire iz zajedništva s Kristom. On je središte Crkve i temelj njezina jedinstva. Kad se udaljimo od Boga, počinjemo se međusobno dijeliti; kad se vraćamo njemu, ponovno pronalazimo jedni druge. U toj brizi za jedinstvo posebno mjesto ima Petrov nasljednik – rimski biskup“, rekao je.
Biskup je ustvrdio u propovijedi da nije potrebno biti na čelnom mjestu Crkve kako bi se živjela vjernost Kristu. „Roditelji je svjedoče kada djecu uče moliti i praštati. Mladi je žive ako se ne srame svoje vjere. Stariji je svjedoče ustrajnošću i pouzdanjem. Svaki kršćanin pozvan je ostati u svijetu, ali ne pripadati njegovim lažima, sebičnosti i ravnodušnosti“, kazao je.
Sv. Stjepan I. svojim životom govori da su u svakom vremenu Crkvi potrebni ljudi koji će služiti jedinstvu, a ne podjelama. „Papa čuva jedinstvo Crkve, ali, svi smo pozvani biti njegovi suradnici u toj zadaći. To činimo kada ostajemo vjerni Kristu, kada poštujemo učiteljstvo Crkve, kada molimo za papu i biskupe, ali i kada u svakodnevnim odnosima biramo pomirenje umjesto sukoba. Jedinstvo Crkve postaje vidljivo kroz našu ljubav”, istaknuo je biskup Martinović.
Govoreći o sv. Stjepanu I. kao tražitelju Istine koja je Krist, propovjednik je napomenuo da svaki kršćanin treba u životu tražiti Krista, slušati ga te ga naviještati. „Tko traži Krista, taj ne traži pobjedu nad drugima, nego vjernost Bogu i služenje braći. Isusova molitva odnosi se i na nas. I mi trebamo biti posvećeni u istini: u istini Božje riječi, u istini vlastitoga života, u istini ljubavi i služenja“, upozorio je biskup Martinović.
Kazao je da je sv. Stjepan I. „vrštelj Isusovog poslanja“. „Poput apostola i sv. Stjepan je bio poslan u ime Isusovo da ostvari njegovo poslanje. On, kao i svaki drugi papa, pozvan je biti čovjekom svoga vremena, pozorno slušati radosti svojih vjernika, strahove i rane, ali istodobno ne dopustiti da duh svijeta zamijeni Kristovu istinu. To poslanje zahtjevna vjernost, jer je potrebno govoriti riječi koje nisu popularne, a posebno kad treba upozoriti na nepravdu, braniti dostojanstvo ljudskoga života, čuvati svetost braka i obitelji, zauzimati se za siromašne i progonjene“, rekao je propovjednik.
Osvrćući se na vjeru, istaknuo je biskup da se ona ne živi samo među istomišljenicima. „Poslani smo u obitelji, na radna mjesta, u društvo, među ljude koji možda ne razumiju našu vjeru ili joj se protive. Ali, poslani smo kao ljudi koje je Krist posvetio istinom i ispunio svojom radošću“, kazao je.
Sv. Stjepana I. nazvao je „uzorom svjedočenja vjere i za naše vrijeme“. „Crkva je živjela pod pritiskom države, a kršćani su mogli izgubiti slobodu, imetak, pa i život. Ipak, sv. Stjepan je ostao postojan i nepokolebljiv u vjeri, svoju službu zapečatio je svjedočanstvom krvi. Mučenik je onaj koji uvijek više ljubi Krista nego vlastitu sigurnost. Njegova snaga dolazi iz duboke ukorijenjenosti u Gospodinu. Zato je sveti Stjepan i danas važan – podsjeća nas da se vjera ne živi samo riječima, nego vjernošću u kušnjama i trpljenjima svjedoči za Krista“, poručio je biskup Martinović.
„Molimo danas po zagovoru sv. Stjepana da Crkva uvijek bude vjerna Kristovu nauku i ispunjena ljubavlju; čvrsta u istini i ponizna u međuljudskim odnosima; hrabra pred protivljenjem i da ima snage služiti svakomu čovjeku. Sv. Stjepane, papa i mučeniče vjerni, isprosi nam milost i pomozi nam da u svim životnim kušnjama ostanemo vjerni Kristu te da svi rastemo u jedinstvu, istini i ljubavi Isusovoj“, zaključio je biskup Martinović.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni zbor sv. Cecilije pod ravnanjem Klare Milatić i uz orguljsku pratnju Jasne Fistonić.
Pri kraju misnog slavlja hvarski župnik i dekan don Toni Plenković čestitao je svima svetkovinu sv. Stjepana. Potom je preko Trga sv. Stjepana prošla procesija s relikvijama suzaštitnika sv. Prošpera i zaštitnika sv. Stjepana s kojima su blagoslovljeni sudionici proslave te grad Hvar i Hvarska biskupija. Na početku i na kraju procesije na Trgu sv. Stjepana svirala je limena glazba Brassčuta iz Pučišća na otoku Hvaru.
