Don Mili, župnik Vrbanja i upravitelj župe Vrisnik na Hvaru, na početku misnog slavlja u crkvi Svete Nazaretske obitelji u Loretu napomenuo je: „Ako su ovdje uistinu ostaci ‘Nazaretske kućice’ u kojoj je živjela Sveta obitelj, imamo jedinstvenu priliku zamoliti nadahnuće za naše obitelji koje su danas suočene s mnogim izazovima i poteškoćama. Stoga je važno osvrnuti se na primjer Svete obitelji koja je bila uzor vjere, ljubavi i pravednosti. U tom smislu pokušajmo postaviti pitanje: što Sveta obitelj može značiti za nas danas i kako njihov način života, njihova vjera i predanost mogu nadahnuti naše svakodnevne obiteljske odnose? O tome ćemo razmišljati u propovijedi. A sada se sjetimo svojih pogrešaka, upravo na planu obiteljskog života, i pokajmo se.
Potom je don Mili u propovijedi, između ostaloga, rekao: „Nadam se da smo svi već čuli priču o ‘prelijetanju’ Nazaretske kućice iz Nazareta na Trsat(1291.) gdje je ostala oko tri godine i sedam mjeseci,tj. do prosinca 1294., da bi, prema predaji, konačno bila prenesena s Trsata ovdje, u Loreto. Nije lako povjerovati u takvu priču, osobito znanstvenicima“, rekao je don Mili i nastavio govoriti o Svetoj obitelji: „Crkva nam nudi Svetu obitelj kao idealan uzor, kao sliku onoga kakva obitelj može biti kad njezini članovi Bogu otvore vrata. Ali, tu smo pred praktičnim problemom: kako da se nadahnemo Svetom obitelji kad o njenom životu znamo vrlo malo? Evanđelja nam donose tek nekoliko segmenata: Naviještenje (Lk 1), Rođenje (Lk 2, Mt 1) obrezanje; prikazanje u Hramu; bijeg u Egipat (Mt 2), povratak u Nazaret (Mt 2,23; Lk 2, 39), Isus u Hramu s 12 godina (Lk 2,41-52). To su uglavnom gole činjenice. Tu je i napomena za koju vjerujemo da sažima sav Isusov život od 12. do, kako se drži, 30. godine Isusova života, tj. do trenutka njegova javnog nastupa. ‘I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. Njegova Majka brižno čuvaše sve ove uspomene u svome srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi’ (Lk 2, 51). U evanđeljima nema gotovo ništa o tome kako su oni živjeli dan za danom, kako je izgledalo tkivo tog obiteljskog života. Pa otkud onda priča o ‘uzornosti Svete obitelji?“, upitao je don Mili.
„Logično razmišljajući, najjači argument za našu vjeru u uzornost Svete obitelji je iz prirode osoba koje su tu obitelj sačinjavale. Isus je utjelovljeni Sin Božji – savršen u svetosti. Marija je bez grijeha začeta – puna milosti. Josip je pravedan čovjek (Mt 1,19), što znači duboko usklađen s Božjom voljom. Zaključak je, ako su takve osobe sačinjavale tu obitelj, onda je to morala biti obitelj koja može svijetliti i biti uzor svakoj kršćanskoj obitelji. Pred kršćanima je zadatak da – kroz vjeru – nastojimo razumjeti kako Bog djeluje u tišini jednog običnog obiteljskog života. Polazište nam treba biti spremnost svih triju osoba unutar ove obitelji na osluškivanje i praktičnu primjenu Božje volje. Tu osobinu prepoznajemo u Mariji, osobito pri susretu s anđelom Gabrijelom. U Josipu kad prihvaća snove kao navještaj Božje volje. U Isusu koji bezbroj puta ističe da je njegov temeljni stav poslušnost Očevoj volji. Oni pokazuju svetost skrivenog i jednostavnog života. Za njih je obiteljski život, u svoj svojoj jednostavnosti ili kompleksnosti, prilika za služenje Bogu. Kao što kaže sv. Pavao u Prvoj Korinćanima: ‘Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite!’; svakodnevne brige, obični poslovi, a u svemu svijest – tu je Bog! I onda pokornost Božjem pozivu. U ,Amoris laetitia’ papa Franjo piše da je život Svete obitelji imao terete i noćne more (Herodova prijetnja, egzil), ali su doživljavali Božju prisutnost koja ih je kroz sve provela“, rekao je don Mili, napominjući: „I naše suvremene obitelji – često usmjerene na produktivnost, uspjeh, materijalno – mogu se naučiti vrednovati ‘skriveno’: male geste ljubavi, služenja, dijeljenja, molitve. Mnogo se toga događa u tišini kuće, u kuhinji, u hodniku, za stolom, u sitnim kućnim poslovima. U svemu je važna komunikacija, dijalog, praštanje,“ istaknuo je don Mili.
Naveo je kako „Papa Franjo u jednoj od svojih posljednjih kateheza spominje ‘obiteljske oluje’. Svađe su normalne, ali važno je da se tata i mama pomire pred djecom prije odlaska na spavanje. ‘Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom!’ Obitelj treba biti škola ljubavi, praštanja, solidarnosti, mjesto na kojem se učimo rasti u sposobnosti ljubiti, usprkos slabostima i ograničenjima. Na to nas navode i neke Pavlove poslanice koje govore o obiteljskim krjepostima (E 5,21-6,9; Kol 3, 12-17) kao što su milosrdnost, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, međusobno podnošenje, praštanje i iznad svega – ljubav!“ podsjetio je don Mili.
Istaknuo je da je „vjera središte života obitelji. Crkveno učiteljstvo govori o obitelji kao o ‘maloj Crkvi’, ‘domu u kojem se Gospodin nastanjuje’, gdje se uče prve molitve, vjerska praksa, ljubav pema Bogu i bližnjemu. Papa Leon IV. kaže da su roditelji obvezni pomoći djeci da upoznaju Božje očinstvo, da u svojim domovima prenose vjeru, svjedoče je, da je žive. U suvremenom svijetu postoje veliki izazovi, kao što su sekularizam, individualizam, brzina života. Obitelj bi trebala biti prostor zastajanja, molitve, zajedničkog traženja smisla. Papa Franjo je u govoru o vrijednosti obiteljskog života naglasio da i kršćanske zajednice trebaju voditi računa o obiteljima na svom terenu; biti im u pomoći, dati im podršku u svim vidovima života. Papa i nas pastoralce upućuje da obiteljima ponudimo pastoralnu podršku, što uvelike ovisi o stupnju komunikacije između župnika i župljana,“ rekao je don Mili.
Ističući potrebu za pravdom, solidarnošću i zaštitom slabijih, don Mili je rekao: „Suvremeni svijet je mobilan. Ljudi često sele iz raznih razloga. Preseljavanja uvijek sa sobom nose probleme, osobito kad su tu i djeca. Dobro je sjetiti se da je i Sveta obitelj imala takvu fazu; bili su stranci u Egiptu. Kršćanska zajednica i kršćanske obitelji u njoj trebale bi biti posebno osjetljive prema takvima. I djeca trebaju učiti prihvaćanju, suosjećanju, poštovanju. Imajmo na umu kako je teško u obitelji rasti u ljubavi, ako su vanjske okolnosti poremećene. Pružimo drugima ono što za sebe trebamo,“ naglasio je don Mili.
„Ukratko, kao što je Sveta obitelj bila orijentirana na Boga, na pouzdanje u Oca, na vjernost, neka i svaka naša obitelj danas pokuša staviti Gospodina u središte: u molitvu, u slavljenje, u svakodnevne izbore (otvaranje srca, poštovanje među članovima, poštovanje u razlikama). Sve obitelji imaju slabosti, grijehe, ‘oluje’, uspone i padove – ali ne smijemo dopustiti da nas to obeshrabri. Papa Franjo piše: ‘Nijednoj obitelji savršenstvo ne pada s neba; obitelji uvijek moraju rasti i sazrijevati u ljubavi (‘Raspiruj milosni dar Božji koji ti je dan polaganjem mojih ruku’). Poziv za zajedništvo; ne živjeti zatvoreni u svojoj obitelji, nego tražiti podršku – prijatelje, zajednicu, Crkvu – kako bi se gradilo dom u kojem se sluša, poštuje, prašta, dijeli“, zaključio je don Mili, izmolivši zajedničku molitvu za naše obitelji.
Stipo Marčinković
