Uz nadbiskupa suslavili su župnik Marko Plančić, župnik u Sutivanu i Mircima Jakša Rubinić, župnik u Milni, Ložišćima i Bobovišićima Tonči Kusanović i umirovljeni svećenik Andro Ursić. Proslavu obljetnice đakonske službe upriličila je Župa Gospe Karmelske, a središnjoj proslavi uz župnu zajednicu nazočila je i slavljenikova rodbina te pristigli prijatelji i poznanici.
Frane Beroš nakon završetka osnovne škole upisao je Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Splitu koju je maturirao 1969. godine, a pohađao ju je s mons. Nikolom Eterovićem, sadašnjim papinskim nuncijem u Berlinu. Godine 1978. završio je Filozofsko-teološki studij i stekao naziv diplomiranoga teologa. Za đakona na naslov njemačke nadbiskupije Munchen i Freising zaređen je 1993. godine u crkvi Gospe Karmelske u Nerežišćima po rukama tadašnjega hvarskoga biskupa Slobodana Štambuka. Đakon Beroš službu trajnog đakona vršio je u njemačkoj nadbiskupiji, a po odlasku u mirovinu 2015. godine vratio se na otok Brač, u rodnu župu.
Pozdravljajući nadbiskupa Eterovića, domaći župnik Marko Plančić istaknuo je da je to nadbiskupu Eteroviću prvo euharistijsko slavlje u župnoj crkvi u Nerežišćima te mu uime župne zajednice zaželio dobrodošlicu. Čestitavši slavljeniku Berošu i njegovoj rodbini obljetnicu đakonske službe, Plančić je naglasio kako je Župi Nerežišća čast i radost imati trajnoga đakona s obzirom da ih u Crkvi nema mnogo.
U homiliji nakon evanđelja koje je navijestio đakon Beroš, nadbiskup Eterović prisjetio se zajedničkih susreta i iskustava s Berošem dok su zajednički pohađali sjemenište u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Naglasio je kako je Beroš bio marljiv učenik te je istaknuo njegovu marljivost i ustrajnost kao osobine, a posebno u pripremi završne mature. „Bog je prepoznao tvoje odlike i pozvao te u svećeničku službu prvoga reda“, rekao je mons. Eterović, dodavši kako su se njihovi putovi nakon tih godina razišli, ali kako su se ponovno na neki način povezali u Njemačkoj. U Saveznoj Republici Njemačkoj nadbiskup Eterović već 10 godina nalazi se na službi papinskoga nuncija, dok je Beroš bio pastoralno angažiran u velikoj njemačkoj nadbiskupiji.
Nadbiskup je naglasio kako je slavlje 30. obljetnice prigoda za razmišljanje o đakonskoj službi u Katoličkoj Crkvi. „Mislima odlazimo na početak Crkve. Već u Djelima apostolskim susrećemo prve đakone, i to sedam pobožnih i čestitih muževa, koje su apostoli zaredili kako bi posluživali kod stola. Danas bismo rekli da su se bavili karitativnim radom. Iako su se apostoli obvezali da će se posvetiti liturgijskim slavljima, slavlju euharistije, i đakoni su sudjelovali u liturgijskim slavljima, propovijedali i posluživali“, rekao je mons. Eterović. Uputio je neke đakone iz tih vremena, i to na đakona Stjepana koji je zbog svoga, kako je rekao, ‘žarkoga govora’, pogubljen. Naveo je i primjer đakona Filipa koji je uz karitativno djelovanje i naviještao evanđelje.
Govoreći o važnosti đakonske službe, nadbiskup je pojasnio da se ona očituje i djelima Novoga zavjeta u kojima se riječ đakon spominje oko 30 puta, a đakonat kao služenje čak 70 puta. „Riječ je o velikoj tradiciji u Katoličkoj Crkvi. Nažalost, tijekom stoljeća đakonat, kakav je postao u prvoj Crkvi, zamro je i izgubio se. Ostao je samo đakonat kao prijelaz iz đakonske službe u prezbitersku službu“, primijetio je nadbiskup.
Osvrnuvši se na Drugi vatikanski sabor i dogmatsku konstituciju Lumen gentium nadbiskup je naglasio kako je Crkva tim saborom omogućila obnavljanje staroga đakonata, ali uz posebne uvjete. Jedan od njih, kako je pojasnio, je da to zatraže biskupske konferencije pojedine države.
Prvi đakoni u Katoličkoj Crkvi zaređeni su u Njemačkoj, i to u nadbiskupiji u Kölnu, rekao je nadbiskup, dodavši kako u svijetu danas ima gotovo 47.000 trajnih đakona. Prema riječima nadbiskupa Eterovića, većina đakona su volonteri u Crkvi, koji u svijetu obavljaju profesionalne poslove i dužnosti, a dio vremena posvećuju đakonskoj službi i Crkvi. Manje njih, pojasnio je, u stalnoj su službi Crkvi kroz različite službe koje vrše u dogovoru s biskupom ili župnikom. To su uglavnom poslovi u liturgiji, u karitativnome i socijalnome djelovanju te u katehetskome radu. Dodao je kako je đakon Beroš 30 godina bio u stalnoj službi njemačke nadbiskupije.
Na kraju homilije nadbiskup je ustvrdio kako je najbolja zahvala za milost đakonske službe upravo euharistija. Pozvao je vjernike da u svojim životima također služe Kristu te na sve zazvao zagovor Blažene Djevice Marije.
Pred kraj euharistije trajni đakon uputio je zahvalnu riječ sudionicima slavlja. „Veliki njemački pjesnik Tomas Mann je rekao: ‘Tko misli taj je zahvalan.’ Dosta sam o tome razmišljao. Došao sam do spoznaje da ono sve što jesam i što sam postao, dar je Božji“, rekao je slavljenik u govoru pred okupljenom župnom zajednicom. Podijelio je svoje iskustvo susreta s ljudima kroz đakonsku službu, rekavši kako ima više ljudi koji daju od onih koji samo uzimaju i nešto traže te kako ga ta činjenica raduje i ohrabruje u životu. Nadbiskupu Eteroviću zahvalio je što je predvodio euharistiju i tom prilikom darovao mu prigodnu sliku izrađenu u akvarelu. Dar je uručio i župnome zboru koji je predvodio liturgijsko pjevanje pod ravnanjem Ratke Bakić te župniku Plančiću na organizaciji obljetnice.
U prigodnoj riječi Beroš se osvrnuo na geslo svoje đakonske službe, iz poruke sv. Pavla apostola: „Jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to raspetoga“ (1Kor 2,2). Đakon je na kraju poručio: „Euharistija koju smo slavili ima socijalnu dimenziju. Ona ne završava na vratima naše crkve. Mi koji smo blagovali euharistijski kruh ne možemo zatvoriti svoje srce prema onima koji su potrebni kruha svagdanjega“, uputivši na toliku djecu diljem svijeta koja svakodnevno umiru od gladi.
(IKA)
